Kategorija: Savjeti

Upute za roditelje vezane za ranu komunikaciju u kući

~ petra ~ Komentiraj

Photo by Anna Shvets on Pexels.com

(1) Cilj rada u prvoj fazi:

  • Osvijestiti djetetu postojanje različitih zvukova i mogućnosti slušanja (zvukovi u okolini, glasovi, glazba).
  • Poticati dijete da se i samo glasa.

(2) Opće napomene uz komunikaciju u kući:

  • Govor roditelja i onih koji najčešće komuniciraju s djetetom treba biti uzor djetetu za njegovo vlastito glasanje, za njegov govor. Govor djeteta se ne ispravlja, ali se pozitivno potkrepljuje što znači da mu se na svako njegovo glasanje treba odgovoriti, tj. obratiti pažnju i otkiriti što dijete želi.
  • Sve radnje popratiti govorom, usmjeravati pažnju na lice i usne. Emocije se moraju “čitati” s lica – pričanje i igru popratiti smijehom, smiješkom, “kao da” plačem, ljutnjom, radošću. Prvo pričekati da dijete zadovolji svoj istraživački interes, a onda tražiti kontakt očima, tj. tražiti da gleda lice i usta.
  • Njegovati dodir i pokret u komunikaciji. Prislanjanjem glave djeteta na svoja prsa, ili ruke djeteta na svoj i njegov vrat, lice, obraze, nos i prsa omogućiti mu da osjeti vibracije koje se javljaju pri govoru.
  • Njegovati tjelesni kontakt – ritmično ljuljanje, pjevušenje – različita brzina i intenzitet (polagano – brzo / tiho – glasno).
  • U situaciji igre ne prekidati dijete, dati mu dovoljno vremena da istražuje i zadovolji svoje interese, a zatim mu skrenuti pažnju na druge aktivnosti ili objašnjenja.
  • Kako se dijete nalazi u negativističkoj fazi (odbija i protestira – “neću faza”) ne inzistirati na zahtjevu, pustiti dijete da se “ispuca” i pokaže svoju volju, a zatim, kad se udobrovolji, provesti svoju namjeru (situacija obuvanja ili oblačenja, hranjena…). Ne mora sve biti “sad i odmah”.
  • Strukturirati dnevne aktivnosti od buđenja do večernjeg lijeganja (naravno, uz primjerena odstupanja); igra, rad, odmor, pomaganje, šetnja… Uvođenje djeteta u vremenski slijed.
  • Koristiti prirodnu gestu i pokazivanje, akciju i pantomimu kad god je moguće.
  • U komunikaciji uvijek voditi računa o tome da se obraćamo djetetu licem u lice. Uspostavljati kontakt očima. Navikavati dijete na nošenje slušnog aparata. U igri i radu s djetetom ponašati se potpuno spontano i unositi što više emotivne topline; ne shvaćati rad s djetetom kao “školsku zadaću”.

(3) Sredstva koja se mogu koristiti za postizanje cilja:

  • Mogu biti sve vrste igračaka (npr. konjić za ljuljanje, tricikl, autići, plišane igračke – medo, maca, patka, pile, pas, zec, zatim lutke, kocke, lopta, vlak…), naročito zvučne igračke (zviždaljka, zvono, zvečka, udaraljke, ksilofon, usna harmonika, bubanj, dječji klavir ili “sintesajzer”, truba), zatim predmeti za svakodnevnu upotrebu u kućanstvu (lonci, poklopci, kuhače, metalne posude od kojih možemo napraviti zvečke), prirodni materijal (voda, pijesak, lipće, kestenje, kamenčići…).

(4) Primjeri igara za poticanje slušanja i govora u “slobodnom prostoru”:

  • Dijete skače na krilu uz naše glasanje i pridržavanje: “op op op… – opala!”. Na “opala” dižemo ga u zrak.
  • Ljuljamo dijete lijevo – desno na krilu: ono je okrenuto prema nama “la la la…”, na “buc” ga spuštamo glavom prema dolje.
  • Ljuljamo se prema djetetu koje nam sjedi nasuprot, približavajući svoju glavu njegovoj, na kraju se s njom lagano sudarimo; glasamo se pri tome: “o o o o o o… bum!”.
  • Kažiprstom gladimo djetetov dlan praveći po njemu krugove, glasajući se jednolično, a na kraju ga po dlanu udarimo uz jači usklik.
  • Dodirujemo mu prst po prst, uz tiho glasanje da bismo ga na kraju uštipnuli za palac uz glasniji povik “a a a a a a – A!”. No , poanta može biti i zagrljaj i poljubac.
  • Prve ritmičke igre često radimo uz pomoć igračke. Npr. konjić skače uz “op op op op…” i preskače preponu uz “o o o o – pa!”. Kako se te igre ponavljaju uvijek u istoj ritmičkoj strukturi, dijete očekuje određeni kraj u pravome trenutku i prvo počinje sudjelovati u tome. Time stvaramo slušnu pažnju, vježbamo koncentraciju. Od djeteta polako zahtijevamo nešto više od pozornosti i ugođaja – aktivno sudjelovanje: uzvraćanje dodira, pritiska, udarca, davanja otpora, oponašanje pokreta kojim smo animirali igračku i glasanja kojim smo pratili te radnje. Pomažući mu, glasajući se i praveći pokret zajedno s njime kasnije zahtijevamo da to radi samostalno. Npr. da na našoj ruci radi ono što smo mi na njegovoj, uz isto ritmičko glasanje, ili da nas oponaša u okretu i glasanju ljuljajući lutku. Pri ljuljanju lutke ritam je usporen, a glas modulirano – pjevan, što čini ritmički verbalan model razgovjetnijim i djetetu daje više vremena za perceptivnu obradu i reprodukciju.

Iskustvo potvrđuje: što je dijete mlađe ili manje sposobno za slušnu percepciju, više koristimo dodir, pokret, igračku i sl. Tako zapravo intuitivno pojačavamo akustički podražaj, usklađujući ga s podražajima koji su djetetu lakši za percepciju.

Pri reprodukciji dijete će upotrijebiti isti dodir, pokret ili igračku, jer će mu isti podražaj, koji mu je prije pomogao pri percepciji zvučnog podražaja, pomoći i pri njegovoj reprodukciji. Najvažnije je da zadatak bude djetetu primjeren. Podržavati i ponavljati one igre koje dijete voli i u kojima se ugodno osjeća, sve što mu je “teško” izbjegavati, jer dijete može odbiti suradnju.

(5) Vođenje dnevnika

  • Preporučamo vođenje dnevnika, u posebnoj bilježnici, najmanje jednom tjedno (odrediti dan, npr. petak navečer, kad ćemo bilježiti zapažanja o ponašanju i govoru djeteta proteklih dana). Ili ako je moguće, upisati novo ponašanje odmah kad se dogodi.
  • Zabilježiti koje smo igre s djetetom igrali i ponašanje djeteta – da li mu se igra svidjela, je li reagiralo na naše glasanje; je li pokušavalo oponašati naše pokrete i glasanje, kako je to djetetu polazilo za rukom (koje glasove proizvodi; je li se javio koji novi glas; varira li intenzitet glasanja…).

Izvor: Centar za rehabilitaciju ERF-a, Kabinet za oštećenje sluha: “Upute za roditelje za razdoblje od tri mjeseca”

Kako možete podržati svoje dijete?

~ petra ~ Komentiraj


Izvor slike: Juan Pablo Serrano Arenas on Pexels.com

Ne oklijevajte

Što prije svojem djetetu osigurate optimalnu medicinsku skrb i stručno praćenje akustičara, to mu je lakše te su manja ograničenja u razvoju. Što se ranije tretira i kompenzira oštećenje sluha, to ćete i Vi sami ranije dobiti potporu: liječnici i akustičari pomoći će Vašem djetetu djelom, a Vama savjetom. Što se bolje snalazite, bolje ćete moći pomoći svom djetetu.

Nema razloga za strah

Kada dijete nakon liječničke obrade dobije slušna pomagala ona će pomoći Vašem djetetu u slušanju. Vaše će se dijete brže i lakše naviknuti na slušno pomagalo ako je i Vaš osoban stav pozitivan. Ne zaboravite da su djeca prilagodljivija od odraslih. Vašem je djetetu vjerojatno puno lakše naviknuti se na slušno pomagalo nego što bi to Vama bilo.

Iskoristite mogućnost poticanja

Liječnici i akustičari trebali bi biti prve, no ne i jedine adrese kad je riječ o slušnim oštećenjima u djece. Vaše dijete možda ne treba samo slušna pomagala, nego i logopeda, senzornog terapeuta i sl., poticanje u ranoj dobi te poticanje govorno – jezičnog razvoja. Organizirajte mrežu stručnjaka za pomoć – Vaše dijete mora dobiti svu potrebnu pomoć. U javnim službama dobit ćete savjet i informacije o mogućnostima poticanja i ponudama raznih vrsta potpora.

Za sve je potrebno vrijeme

Kad se djetetu dodijeli slušno pomagalo, javlja se, među ostalima, očekivanje da će sada preko noći sve biti u redu. Uzmite u obzir činjenicu da Vaše dijete vjerojatno već duže vrijeme ima oštećenje sluha, što se negativno odrazilo na razvoj njegovog govora, njegovo društveno ponašanje i način kretanja. Potrebno je vrijeme da bi se kompenzirali ti nedostatci. Da bi moglo čuti uz slušna pomagala, a u nerijetkim slučajevima i naučilo govorit, Vašem je djetetu potrebno vrijeme, strpljenje i Vaše pouzdanje.

Izvor: Neuroth brošura: “I male uši žele čuti”, Zagreb

10 savjeta za djecu sa slušnim pomagalom

~ petra ~ Komentiraj

Slika preuzeta sa http://www.hearinglikeme.com
  1. Baterije su važne, ali otrovne

Pazite na to da Vaše dijete ne stavlja baterije u usta ni da ih pokušava progutati – što ne vrijedi samo za baterije u slušnim pomagalima, nego i za sve druge baterije. Baterije uvijek čuvajte izvan dosega djece.

  1. Robusna, ali ne i neuništiva

Slušna pomagala za djecu u pravilu su vrlo robusna, ali nemaju “oklop”. Ipak pripazite na to da djeca još u ranoj dobi nauče pažljivo postupati sa slušnim pomagalima: bacanje slušnih pomagala nije dobro ni za najrobusnije slušno pomagalo.

  1. Izbjegavati vlagu

Uho i zvukovod stvaraju vlagu kojima slušna pomagala dobro odolijevaju, pod uvjetom da se redovito suše. No, kod tuširanja, kupanja ili plivanja bolje je da Vaše dijete skine slušna pomagala – to vrijedi i u slučaju ekstremnih kišnih padalina.

  1. Zaštita od visokih temperatura

Visoke temperature nisu dobre ni za jedan elektronički uređaj – to vrijedi i za slušno pomagalo Vašeg djeteta. Zaštite slušno pomagalo od izravnog sunca (primjerice na pokrovu prtljažnika u autu ili na balkonskom stolu na žarkom suncu). To vrijedi, uostalom, i za toplinu prilikom sušenja kose fenom: prije sušenja kose fenom dijete bi trebalo skinuti svoje slušno pomagalo.

  1. Nanošenje proizvoda za njegu kose i uređivanje

I kemikalije iz proizvoda za njegu kose u pravilu štete slušnim pomagalima. Ako Vaše dijete nanosi proizvode kao što su gel ili sprej za kosu, slušno pomagalo bi trebalo prije toga skinuti i ponovno staviti tek kada je uređivanje gotovo.

  1. Istraživanje, ali na ispravan način

Djeca su po prirodi vrlo znatiželjna i istražuju sve moguće (i nemoguće). Ne dozvolite svojem djetetu da razgledava unutrašnjost slušnog pomagala. No, ako istraživački nagon ipak prevladava, zamolite svojeg akustičara da Vašem djetetu pokaže unutrašnjost slušnog pomagala.

  1. Razigrano društvo

Psi, mačke i drugi kućni ljubimci mogu biti vrlo razigrani. Pazite na to da Vaše dijete ne ostavlja svoje slušno pomagalo bez zaštite po cijelom stanu i da svojem “najdražem prijatelju” za igru ne dozvoli da ga liže, grebe, žvače ili čak i proguta.

  1. Čuvanje na sigurnom mjestu

Slušna pomagala su vrlo melena, što znači da se lako zagube i teško opet pronalaze. Naviknite svoje dijete da slušno pomagalo čuva na sigurnom, zaštićenom mjestu – najbolje slušno pomagalo ne vrijedi ništa ako ga više ne možete pronaći.

  1. Čišćenje, ali ispravno

Slušno pomagalo vašeg djeteta treba svaki dan očistiti suhom, čistom krpom i staviti u kutiju za sušenje. Umetke za uho treba skinuti i očistiti tekućinom za čišćenje.

  1. Čudan zvuk

Ako Vaše dijete sa slušnim pomagalom odjednom drukčije čuje, trebalo bi Vas upozoriti na to. Stetoklipom se može provjeriti treba li slušno pomagalo očistiti, pregledati, zamijeniti bateriju, dodatno namjestiti ili popraviti.

Izvor: Neuroth brošura: “I male uši žele čuti”, Zagreb

RANA INTERVENCIJA

~ petra ~ Komentiraj
Slika MART PRODUCTION on Pexels.com

Ulaganje u ranu intervenciju djeteta sa slušnim poteškoćama dovodi do stvaranja temelja za pozitivan učinak za razvoj govora i stvara rutinu za kasnije logopedske vježbe. U nastavku donosim vlastita iskustva, tj. vježbe koje sam koristila dok je moje dijete bilo manje, tj. od negdje 6 mjeseci do treće godine djeteta. Neke od iskustva/vježbi koristim i dalje.

  • Pozitivan stav koji se svjesno a i nesvjesno prenosi na dijete.
  • Kroz interakciju/igru sa djetetom provoditi zadane vježbe.
  • Pričati razgovjetno sa jako otvorenim ustima.
  • Puno nositi dijete u naručju i pjevati pjesmice uz ritam (pjevati dječje pjesmice, ali i smisliti pjesmice o danu i zajedničko provedenom vremenu).
  • Uspavljivati dijete noseći ga uz pjesmice.
  • Npr. za pjesmicu “Boc – boc iglicama”: staviti dijete u hranilicu/krevet i oponašati rukama radnje te pjesmice (npr. za “boc-boc iglicama” pikati dijete po tijelu sa prstima, za “ne diraj ga ručicama” uzeti djetetovu ručicu a sa vlastitom mahati ne-ne, itd.). Isti princip vrijedi i za druge dječje pjesmice.
  • Opisivati djetetu što će se sve raditi, stalno mu pričati i sve objašnjavati.
  • Crtati djetetu što će se radit, gdje će se ići i sl. (dijete crtati sa aparatićima da ih prihvati od samoga početka).
  • Čitati djetetu knjige gdje vizualno objašnjavati i pokazivati pojmove, npr. za loptu sa rukama pokazivati kao krug.
  • Dopustiti djetetu da sve dira i pogleda i sve to imenovati (opasne stvari preskočiti).
  • Koristiti velika ogledala (npr. u kupaoni ili u hodniku). Raditi sve moguće grimase, pokazivati se i skrivati. Kasnije kada je dijete veće koristiti ogledala za ispravljanje krivih glasova/riječi, npr. dijete najprije pogleda roditelja, zatim ono izgovori ispravni glas/riječ.
  • Raditi buku, kucati po zidovima, stolicama, staklima i sl.
  • Crtati sa prstićima, raditi sa tijestom, ugl. grubu motoriku, kasnije i finu.
  • Plesati (npr. ringe ringe raja).
  • “Baby sign”, tj. dječje znakovanje.

Svojem djetetu sam napravila dobru bazu upravo sa ovim gore vježbama i smatram da je to stvorilo dobar temelj i da je zato progovorila. Svako je dijete posebno i treba se njemu prilagoditi i što ono voli, ali uz pozitivan stav koji vodi do određenih pozitivnih rezultata u jednom trenutku.

Kako čitati zajedno: savjeti za roditelje nagluhe/gluhe djece

~ petra ~ Komentiraj
Photo by Lina Kivaka on Pexels.com

Roditelji imaju ključnu ulogu u promicanju razvoja pismenosti svoje djece. Ako roditelji vrtićkoj djeci pročitaju pet slikovnica dnevno, djeca čuju oko 1,4 milijuna riječi više od vršnjaka kojima se nikada ne čita. Djeca započinju sa učenjem pismenosti već pri samom rođenju gdje kako oni rastu tako uče složenije strukture i pravila jezika, povećavaju svoj vokabular i razvijaju komunikacijske vještine. Čitanjem se kod djeteta potiče razvoj govora, percepcije, pamćenja, potiče se kreativnost i kritičko razmišljanje i na taj način pripremamo dijete za samostalno čitanje. Iskustva djece u ranim godinama vezano za njihovu pismenost pružaju temelj za njihov kasniji razvoj pismenosti i ključna su za njihov razvoj motivacije za učenje čitanja i pisanja. Uključenost roditelja je ključan čimbenik u razvoju razvojne vještine pismenosti djece, pogotovo se to odnosi na djecu sa slušnim problemima gdje je roditelja potrebno uključiti u što raniju intervenciju. Međutim, roditelji često čitaju na ne interaktivni način, stoga je potrebno primijeniti nekoliko savjeta i strategija da bi čitanje bilo uspješno. Čitanje knjiga priča je najučinkovitije kada su djeca aktivno uključena u čitalačku aktivnost. Ono zahtjeva od odraslih da „čitaju sa svojim djetetom umjesto da čitaju svom djetetu“. Interaktivno čitanje definira se kao čitanje naglas koje uključuje razgovore i uključivanje djeteta u aktivnost čitanja. Odrasla osoba može uključiti dijete sa postavljanjem pitanja, povezivanjem priča s osobnim iskustvom, aktivno reagiranjem na inicijativu djeteta i pružanje pozitivnih povratnih informacija.

U nastavku je dano nekoliko savjeta kako čitati djeci koja imaju slušne poteškoće:

  1. Potrebno je što češće čitati svojem djetetu.
  2. Potrebno je odabrati knjigu koja zanima dijete. Za manju djecu su dobre knjige koje se rimuju ili ponavljaju isti zvuk.
  3. Potrebno je postepeno povećavati vrijeme čitanja.
  4. Neka roditelj koristi metode interaktivnog čitanja.
  5. Potrebno je čitati istu priču iznova i ukoliko je potrebno dodatno objasniti priču. Na taj način roditelj djetetu objašnjavate riječ koju nije razumio.
  6. Neka dijete vrti stranice, dodiruje slike, otvara i zatvara prozorčiće.
  7. Potrebno je pokazivati riječi dok roditelj čita i koristiti jednostavnije znakove koje objašnjavaju pojmove u knjigama.
  8. Potrebno je stvoriti ugodnu okolinu za čitanje i pozitivno okruženje.
  9. Neka roditelj bude zanimljiv pripovjedač koji koristi različite tonalitete, jačinu glasa, koji je energičan i neka njegov glas izazove emocije koje će djetetu pružiti određeni kontekst uz slike.
  10. Neka roditelj postavi djetetu jednostavna pitanja o priči i na taj način će se dijete  uključiti u priču (npr. ukoliko u priči postoji pas, možete pitati koje je boje pas)
  11. Potrebno je učlaniti dijete u knjižnicu.

Interaktivna strategija čitanja prema Dirkisu i Wautersu (2015.):

  1. Dajte djetetu priliku da drži knjigu i okreće stranice.
  2. Slijedite djetetov trag.
  3. Predstavite knjigu razgovarajući o naslovnici.
  4. Koristite materijale i/ili igračke.
  5. Ostavite dovoljno vremena za promatranje, obradu i odgovor.
  6. Razradite djetetove ideje.
  7. Pohvalite dijete.
  8. Postavljajte pitanja o priči.
  9. Povežite sadržaj knjige s osobnim djetetovim prethodnim iskustvom.
  10. Pokažite na slike i/ili riječi.
  11. Koristite mimiku, držanje tijela, glas i znakove.
  12. Razmislite o priči.
  13. Ponovno pročitajte priče.

Zajedničko čitanje knjiga ima dvostruku korist: to je odličan način da se roditelj poveže sa svojim djetetom uz istovremeno pomaganje u razvoju tog djeteta. Na taj način roditelj daje djetetu veliki dar koji će trajati cijeli život – ljubav prema knjigama.

Literatura:

  1. Loes Wauters and Evelien Dirks: Interactive Reading with Young Deaf and Hardof-Hearing Children in eBooks Versus Print Books; Journal of Deaf Studies and Deaf Education; 2017; 243–252
  2. Evelien Dirks and Loes Wauters: It Takes Two to Read: Interactive Reading with Young Deaf and Hard-of-Hearing Children; Journal of Deaf Studies and Deaf Education; 2018; 261–270
  3. https://www.readingrockets.org/article/reading-together-tips-parents-children-hearing-loss-or-deafness
  4. https://bold.expert/how-do-deaf-or-hard-of-hearing-children-learn-to-read/
  5. https://www.babyhearing.org/language-learning/reading-ideas-for-deaf-children

Savjeti za rad s djecom oštećena sluha

~ petra ~ Komentiraj
Photo by Max Fischer on Pexels.com

Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet izjavio je Nelson Mandela. Ono nam omogućuje da razumijemo svijet koji nas okružuje, te pomoću njega stječemo različita iskustva i potrebne vještine koje nam omogućuju da obavljamo različite poslove, stječemo različita iskustva i formiramo svoju ličnost. Ono traje cijeli život. Naše formalno obrazovanje kreće od vrtića i/ili predškole i traje jedan veći dio našeg života. Općenito, gubitak slušne sposobnosti otežava komunikaciju sa okolinom, opažanja su smanjena te je onemogućena percepcija zvučnih signala. Socijalizacija kao i sposobnost i uspješnost prilagođavanja nagluhog/gluhog djeteta ovisi o pravovremenom uključivanju djeteta u proces adekvatnog stručnog tretmana djece s teškoćama sluha, a posebno su jako važni i stavovi društvene sredine prema djeci, posebno stavovi vršnjaka, učitelja, roditelja i sl. Socijalizacija kreće od ranog uzrasta boravkom u vrtiću, nastavlja se u školi i kasnije na fakultetima. Potrebno je što više djece i mladih sa teškoćama sluha uključiti u redovni školski sistem, a da bi se to postiglo i dalo pozitivne rezultate, neophodno je osposobiti redovne škole, kao i učitelje i ostale djelatnike unutar sistema, za uspješno provođenje integracije.

Djetetu sa slušnim poteškoćama je potrebno stvoriti lijepu i ugodno atmosferu u učionici, te pomoći izgraditi prijateljske odnose između njih i ostalih vršnjaka, uz pozitivan stav i spremnost na pomoć. Potrebno se posvetiti njegovim/njezinim mogućnostima tako da se uvažavaju djetetove nemogućnosti. No naglasak je na mogućnostima djeteta koje je potrebno staviti na prvo mjesto te maksimalno poticati njihov razvoj.

Nekoliko korisnih savjeta vezan za pristup i način rada sa djetetom sa slušnim poteškoćama:

SVAKO DIJETE SA GUBITKOM SLUHA JE RAZLIČITO

Kroz razgovor o gubitku sluha stvara se općenita ideja o životu sa tim gubitkom. Ali, svako dijete sa slušnim poteškoćama nije isto jer je svaki gubitak sluha individualan. Dijete sa umjetnom pužnicom će imate određene izazove. Dijete koji nosi slušni aparat od rođenja će imati potpuno različite izazove od djeteta koje je tek počeo nositi aparatiće. Upoznajući se sa djetetovim specifičnim potrebama je odlična početna točka u pružanju adekvatne pomoći, nastave, suradnje i sl.

Potreban je individualizirani pristup koji obuhvaća prilagodbu nastavnih sadržaja mogućnostima učenika, odnosno da se sačuva i interes i pažnja učenika tijekom nastavnog sata. Potrebna je i prilagodba govora učitelja (a po mogućnosti i ostalih učenika u razredu koji se obraćaju učeniku s oštećenjem sluha). Govor treba biti malo sporiji, jasniji i razgovjetniji. Često treba koristiti metafore i uvažiti aspekt učenikovog smanjenog vokabulara. Prilagodba jezika podrazumijeva pisanje kratkim i jasnim rečenicama zbog sporijeg procesuiranja informacija. Također, prilagodba tekstualnih sadržaja podrazumijeva jednostavne i razumljive tekstove s čim više slikovnog materijala koji upotpunjuju one informacije koje dijete ne percipira sluhom. Osim slika zgodne su i sheme, grafikoni, umne mape i sl. Prilagodba vremena se sastoji u tome da se učeniku po potrebi produlji vrijeme potrebno za rješavanje kako usmenih, tako i pisanih zadataka. Kod zadavanja domaće zadaće (količine i sadržaja) također je potrebno voditi računa o učenikovim mogućnostima i sposobnostima.

SURADNJA

Nužna je suradnja sa roditeljima, logopedima, audiorehabilitatora, defektologa i sl. jer su oni najbolji izvor informacija. Daju uvid u djetetovo stanje, pomažu oko tehnologije i daju savjete vezane za različite načine učenja djeteta sa slušnim poteškoćama.

OŠTEĆENJE SLUHA NIJE UČESTALO U UČIONICAMA

S obzirom da se učitelji ne susreću toliko često s djecom oštećena sluha, potrebna je njihova dodatna edukacija kako bi pružili adekvatnu nastavu toj djeci i pomogli im u razrednoj integraciji. Uz pozitivan stav, potrebno je poštovati smjernice za komunikaciju s njima, da bi se stvorila prijateljsko – radna atmosfera koja omogućuje da djeca sa oštećenjem sluha postignu odlične rezultate i steknu prijatelje među vršnjacima.

BARIJERE

Iako slušna pomagala i FM sistemi su alati za komunikaciju, imaju dvije „mane“.

Prva mana je pozadinska buka jer slušni aparatići emitiraju svaki zvuk iz okruženja. Npr. učenici koji šuškaju u pozadini jednako glasno zvuče kao i učitelj koji predaje na katedri. FM sistemi pomažu na način da pojačava učiteljev glas tako da dominira u odnosu na pozadinsku buku. Osim u učionicama, parkovima, teretanama i općenito u prostorima gdje je izražena buka stvaraju se teži uvjeti za slušanje.

Druga mana je udaljenost. Kada je učenik udaljen od učitelja, on ga teže čuje i automatski dolazi do miješanja slova, riječi u rečenici što dovodi do nerazumijevanja.

Da bi se izbjegla pozadinska buka i problem udaljenosti potrebno je, uz smjernice za komunikaciju, izvršiti prilagodbu prostora i razmještaj učenika u razredu. Preporučuje se amfiteatralno organiziranje klupa (u polukrug) gdje učenik s oštećenjem sluha sjedi otprilike negdje u sredini polukruga. Na taj način vizualno, ali i slušno, optimalno raspolaže pristiglim informacijama.

SIGURNO MJESTO

Dijete sa oštećenim sluhom treba učionicu smatrati njegovim sigurnim mjestom. Treba imati povjerenja u svojeg učitelja da ga može bez zadrške pitati da ponovi riječ ili rečenicu ili da mu se ponovno objasni gradivo. Na taj način učitelj pruža djetetu mogućnost pozitivnog školovanja kao i mogućnost učenja zauzimanja za sebe u bilo kojim situacijama.

U nastavku je nekoliko smjernica za komunikaciju vrtićke i školske djece oštećenja sluha:

  • ne pričajte pored, već ispred gluhe ili nagluhe osobe;
  • ostvarite kontakt očima;
  • ne upotrebljavajte znakovni jezik ukoliko niste sigurni da ga dijete upotrebljava;
  • ukoliko ne razumijete dijete, zamolite da ponovi;
  • ako ste u društvu nagluhog/gluhog djeteta tijekom nekog zvučnog upozorenja ili podražaja, objasnite mu što se događa;
  • obavijestite nagluho/gluho dijete ukoliko napuštate prostor te objasnite kuda idete i za koliko ćete se vremena vratiti;
  • neka Vaš govor bude što jasniji i prirodniji, bez prenaglašavanja izgovora;
  • neka Vaše rečenice budu kratke i s poznatim riječima;
  • izbjegavajte umetnute rečenice i digresije;
  • ukoliko dijete ne razumije, preformulirajte iskaz;
  • djeci oštećena sluha potrebno je više vremena da formuliraju odgovor- pričekajte!;
  • vizualizirajte sadržaje u svim aktivnostima;
  • upozorite roditelje ako Vam se čini da dijete ima problema sa slušnim aparatićima;
  • budite svjesni slušnog zamora i umora.

Izvor:

  1. http://www.logoped.hr
  2. http://www.profil-klett.hr
  3. https://www.hearinglikeme.com/tips-for-teaching-a-preschooler-with-hearing-loss/
  4. Tomić, R.; Šehović, M.; Hrvanović, M.: „stavovi nastavnika razredne nastave prema djeci s teškoćama sluha“, Filozofski fakultet u Tuzli, 2007.

VJEŽBA BR.1 “Idemo na ples”

~ petra ~ Komentiraj

Kako moja skoro pa 2,5 god. cura napreduje svaki dan u pogledu fizičke spreme, koordinacije i spretnosti, odlučila sam joj uvesti vježbu plesa. Inspiraciju sam dobila preko aplikacije Kinedu (a o ovoj aplikaciji ću pričati u nekom drugom postu).

Kako je vrijeme maškara, odlučila sam se da nam u pozadini svira Maškarani mix. Prije samog plesa, obukla sam ju u kostim jednoroga/vile sa lepršavom haljinicom i počela joj pričati o maškarama, te joj pokazivati slike različitih kostima. Zatim smo krenule na ples.

Ples je zamišljen kao kombinacija “Hoki pokija”, “Kad si sretan” i dodanih vlastitih elemenata. Krenula sam sa osnovnim plesom koji je sadržavao par pokreta, a zatim sam svaki naredni put dodavala jedan do dva nova elementa. Kako je imala obučenu haljinu, pokreti su joj bili i zanimljiviji.

Osnovni ples:

1. držanje za ruke,
2. okret u lijevo i u desno,
3. dodirni si glavu, ramena, koljena i stopala,
4. dodirni si nos i uho,
5. zaplješći si.

Mojoj curi se jako svidio ovaj ples, tako da svaki put kad čuje muziku bilo na radiju, Youtube-u ili CD-u krene sama plesati. Ponovimo ples 2-3 puta i onda krenemo na neku novu aktivnost.

Nadam se da će Vam ovaj ples služiti kao inspiracija i ideja za zajedničko druženje. On postaje još i zanimljiviji kada se uključe i maske, haljinice i ludi pokreti. Možete se i Vi maskirati zajedno sa njima :).