Kako čitati zajedno: savjeti za roditelje nagluhe/gluhe djece

Photo by Lina Kivaka on Pexels.com

Roditelji imaju ključnu ulogu u promicanju razvoja pismenosti svoje djece. Ako roditelji vrtićkoj djeci pročitaju pet slikovnica dnevno, djeca čuju oko 1,4 milijuna riječi više od vršnjaka kojima se nikada ne čita. Djeca započinju sa učenjem pismenosti već pri samom rođenju gdje kako oni rastu tako uče složenije strukture i pravila jezika, povećavaju svoj vokabular i razvijaju komunikacijske vještine. Čitanjem se kod djeteta potiče razvoj govora, percepcije, pamćenja, potiče se kreativnost i kritičko razmišljanje i na taj način pripremamo dijete za samostalno čitanje. Iskustva djece u ranim godinama vezano za njihovu pismenost pružaju temelj za njihov kasniji razvoj pismenosti i ključna su za njihov razvoj motivacije za učenje čitanja i pisanja. Uključenost roditelja je ključan čimbenik u razvoju razvojne vještine pismenosti djece, pogotovo se to odnosi na djecu sa slušnim problemima gdje je roditelja potrebno uključiti u što raniju intervenciju. Međutim, roditelji često čitaju na ne interaktivni način, stoga je potrebno primijeniti nekoliko savjeta i strategija da bi čitanje bilo uspješno. Čitanje knjiga priča je najučinkovitije kada su djeca aktivno uključena u čitalačku aktivnost. Ono zahtjeva od odraslih da „čitaju sa svojim djetetom umjesto da čitaju svom djetetu“. Interaktivno čitanje definira se kao čitanje naglas koje uključuje razgovore i uključivanje djeteta u aktivnost čitanja. Odrasla osoba može uključiti dijete sa postavljanjem pitanja, povezivanjem priča s osobnim iskustvom, aktivno reagiranjem na inicijativu djeteta i pružanje pozitivnih povratnih informacija.

U nastavku je dano nekoliko savjeta kako čitati djeci koja imaju slušne poteškoće:

  1. Potrebno je što češće čitati svojem djetetu.
  2. Potrebno je odabrati knjigu koja zanima dijete. Za manju djecu su dobre knjige koje se rimuju ili ponavljaju isti zvuk.
  3. Potrebno je postepeno povećavati vrijeme čitanja.
  4. Neka roditelj koristi metode interaktivnog čitanja.
  5. Potrebno je čitati istu priču iznova i ukoliko je potrebno dodatno objasniti priču. Na taj način roditelj djetetu objašnjavate riječ koju nije razumio.
  6. Neka dijete vrti stranice, dodiruje slike, otvara i zatvara prozorčiće.
  7. Potrebno je pokazivati riječi dok roditelj čita i koristiti jednostavnije znakove koje objašnjavaju pojmove u knjigama.
  8. Potrebno je stvoriti ugodnu okolinu za čitanje i pozitivno okruženje.
  9. Neka roditelj bude zanimljiv pripovjedač koji koristi različite tonalitete, jačinu glasa, koji je energičan i neka njegov glas izazove emocije koje će djetetu pružiti određeni kontekst uz slike.
  10. Neka roditelj postavi djetetu jednostavna pitanja o priči i na taj način će se dijete  uključiti u priču (npr. ukoliko u priči postoji pas, možete pitati koje je boje pas)
  11. Potrebno je učlaniti dijete u knjižnicu.

Interaktivna strategija čitanja prema Dirkisu i Wautersu (2015.):

  1. Dajte djetetu priliku da drži knjigu i okreće stranice.
  2. Slijedite djetetov trag.
  3. Predstavite knjigu razgovarajući o naslovnici.
  4. Koristite materijale i/ili igračke.
  5. Ostavite dovoljno vremena za promatranje, obradu i odgovor.
  6. Razradite djetetove ideje.
  7. Pohvalite dijete.
  8. Postavljajte pitanja o priči.
  9. Povežite sadržaj knjige s osobnim djetetovim prethodnim iskustvom.
  10. Pokažite na slike i/ili riječi.
  11. Koristite mimiku, držanje tijela, glas i znakove.
  12. Razmislite o priči.
  13. Ponovno pročitajte priče.

Zajedničko čitanje knjiga ima dvostruku korist: to je odličan način da se roditelj poveže sa svojim djetetom uz istovremeno pomaganje u razvoju tog djeteta. Na taj način roditelj daje djetetu veliki dar koji će trajati cijeli život – ljubav prema knjigama.

Literatura:

  1. Loes Wauters and Evelien Dirks: Interactive Reading with Young Deaf and Hardof-Hearing Children in eBooks Versus Print Books; Journal of Deaf Studies and Deaf Education; 2017; 243–252
  2. Evelien Dirks and Loes Wauters: It Takes Two to Read: Interactive Reading with Young Deaf and Hard-of-Hearing Children; Journal of Deaf Studies and Deaf Education; 2018; 261–270
  3. https://www.readingrockets.org/article/reading-together-tips-parents-children-hearing-loss-or-deafness
  4. https://bold.expert/how-do-deaf-or-hard-of-hearing-children-learn-to-read/
  5. https://www.babyhearing.org/language-learning/reading-ideas-for-deaf-children

PREPORUKA BR. 1 – vježbenica za učenje ispravnog izgovora glasova

KATICA PUŠKARIĆ: “KAD GLASOVI ZAPINJU”

Katica Puškarić: “Kada glasovi zapinju”

Opis

Priručnik i vježbenica za učenje i uvježbavanje ispravnog izgovora glasova za uvježbavanje glasovne raščlambe i povezivanje za obogačivanje jezične produkcije.

Vježbenica “Kad glasovi zapinju” zamišljena je kao radni materijal koji kroz stručno osmišljene i ponuđene liste riječi, autorsko poigravanje glasovima, riječima i rečenicama uz profesionalne crteže i ilustracije služi logopedima, učiteljima, odgojiteljima i roditeljima u radu s djecom koja imaju poteškoće u izgovaranju glasova, glasovnom raščlanjivanju i povezivanju, jezičnom segmentiranju, usvajanju čitanja i pisanja, te usvajanju i razumijevanju pojmova. Obrađeni su najučestaliji poremećeni glasovi našeg jezičnog sustava: S, Z, C, Č, Š, Ž, DŽ, Đ, Ć, L, R, LJ, K, G i skupine za njihovo uzajamno razlikovanje: S-Z-C, Č-Š-Ž, S-C-Z-Č-Š-Ž, Č-Ć, L-R.

VJEŽBA BR. 4 – Brojalice za razvoj govora

Iz knjige “Dosadno mi je – što da radim” skupine autora dostupne su sljedeće brojalice koje pomažu u razvoju govora:

ANDER VANDER

Ander, vander,

zelen tuš,

krpa, roja,

van!

ANCE FABE

Ance, fabe,

domuni,

ikus, pikus,

bomboli,

kos,

pum!

ENA VENA

Ena, vena,

vukla, tena,

tan, tun,

vrši, plot,

ge, gu,

got!

ENKETE PENKETE

Enkete, penkete

cukerte, me,

abule, fabule,

domine,

eks,

perlem,

fu,

indi, fore, aine,

raus!

(Brojalice su izabrane iz rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.)

Savjeti za rad s djecom oštećena sluha

Photo by Max Fischer on Pexels.com

Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet izjavio je Nelson Mandela. Ono nam omogućuje da razumijemo svijet koji nas okružuje, te pomoću njega stječemo različita iskustva i potrebne vještine koje nam omogućuju da obavljamo različite poslove, stječemo različita iskustva i formiramo svoju ličnost. Ono traje cijeli život. Naše formalno obrazovanje kreće od vrtića i/ili predškole i traje jedan veći dio našeg života. Općenito, gubitak slušne sposobnosti otežava komunikaciju sa okolinom, opažanja su smanjena te je onemogućena percepcija zvučnih signala. Socijalizacija kao i sposobnost i uspješnost prilagođavanja nagluhog/gluhog djeteta ovisi o pravovremenom uključivanju djeteta u proces adekvatnog stručnog tretmana djece s teškoćama sluha, a posebno su jako važni i stavovi društvene sredine prema djeci, posebno stavovi vršnjaka, učitelja, roditelja i sl. Socijalizacija kreće od ranog uzrasta boravkom u vrtiću, nastavlja se u školi i kasnije na fakultetima. Potrebno je što više djece i mladih sa teškoćama sluha uključiti u redovni školski sistem, a da bi se to postiglo i dalo pozitivne rezultate, neophodno je osposobiti redovne škole, kao i učitelje i ostale djelatnike unutar sistema, za uspješno provođenje integracije.

Djetetu sa slušnim poteškoćama je potrebno stvoriti lijepu i ugodno atmosferu u učionici, te pomoći izgraditi prijateljske odnose između njih i ostalih vršnjaka, uz pozitivan stav i spremnost na pomoć. Potrebno se posvetiti njegovim/njezinim mogućnostima tako da se uvažavaju djetetove nemogućnosti. No naglasak je na mogućnostima djeteta koje je potrebno staviti na prvo mjesto te maksimalno poticati njihov razvoj.

Nekoliko korisnih savjeta vezan za pristup i način rada sa djetetom sa slušnim poteškoćama:

SVAKO DIJETE SA GUBITKOM SLUHA JE RAZLIČITO

Kroz razgovor o gubitku sluha stvara se općenita ideja o životu sa tim gubitkom. Ali, svako dijete sa slušnim poteškoćama nije isto jer je svaki gubitak sluha individualan. Dijete sa umjetnom pužnicom će imate određene izazove. Dijete koji nosi slušni aparat od rođenja će imati potpuno različite izazove od djeteta koje je tek počeo nositi aparatiće. Upoznajući se sa djetetovim specifičnim potrebama je odlična početna točka u pružanju adekvatne pomoći, nastave, suradnje i sl.

Potreban je individualizirani pristup koji obuhvaća prilagodbu nastavnih sadržaja mogućnostima učenika, odnosno da se sačuva i interes i pažnja učenika tijekom nastavnog sata. Potrebna je i prilagodba govora učitelja (a po mogućnosti i ostalih učenika u razredu koji se obraćaju učeniku s oštećenjem sluha). Govor treba biti malo sporiji, jasniji i razgovjetniji. Često treba koristiti metafore i uvažiti aspekt učenikovog smanjenog vokabulara. Prilagodba jezika podrazumijeva pisanje kratkim i jasnim rečenicama zbog sporijeg procesuiranja informacija. Također, prilagodba tekstualnih sadržaja podrazumijeva jednostavne i razumljive tekstove s čim više slikovnog materijala koji upotpunjuju one informacije koje dijete ne percipira sluhom. Osim slika zgodne su i sheme, grafikoni, umne mape i sl. Prilagodba vremena se sastoji u tome da se učeniku po potrebi produlji vrijeme potrebno za rješavanje kako usmenih, tako i pisanih zadataka. Kod zadavanja domaće zadaće (količine i sadržaja) također je potrebno voditi računa o učenikovim mogućnostima i sposobnostima.

SURADNJA

Nužna je suradnja sa roditeljima, logopedima, audiorehabilitatora, defektologa i sl. jer su oni najbolji izvor informacija. Daju uvid u djetetovo stanje, pomažu oko tehnologije i daju savjete vezane za različite načine učenja djeteta sa slušnim poteškoćama.

OŠTEĆENJE SLUHA NIJE UČESTALO U UČIONICAMA

S obzirom da se učitelji ne susreću toliko često s djecom oštećena sluha, potrebna je njihova dodatna edukacija kako bi pružili adekvatnu nastavu toj djeci i pomogli im u razrednoj integraciji. Uz pozitivan stav, potrebno je poštovati smjernice za komunikaciju s njima, da bi se stvorila prijateljsko – radna atmosfera koja omogućuje da djeca sa oštećenjem sluha postignu odlične rezultate i steknu prijatelje među vršnjacima.

BARIJERE

Iako slušna pomagala i FM sistemi su alati za komunikaciju, imaju dvije „mane“.

Prva mana je pozadinska buka jer slušni aparatići emitiraju svaki zvuk iz okruženja. Npr. učenici koji šuškaju u pozadini jednako glasno zvuče kao i učitelj koji predaje na katedri. FM sistemi pomažu na način da pojačava učiteljev glas tako da dominira u odnosu na pozadinsku buku. Osim u učionicama, parkovima, teretanama i općenito u prostorima gdje je izražena buka stvaraju se teži uvjeti za slušanje.

Druga mana je udaljenost. Kada je učenik udaljen od učitelja, on ga teže čuje i automatski dolazi do miješanja slova, riječi u rečenici što dovodi do nerazumijevanja.

Da bi se izbjegla pozadinska buka i problem udaljenosti potrebno je, uz smjernice za komunikaciju, izvršiti prilagodbu prostora i razmještaj učenika u razredu. Preporučuje se amfiteatralno organiziranje klupa (u polukrug) gdje učenik s oštećenjem sluha sjedi otprilike negdje u sredini polukruga. Na taj način vizualno, ali i slušno, optimalno raspolaže pristiglim informacijama.

SIGURNO MJESTO

Dijete sa oštećenim sluhom treba učionicu smatrati njegovim sigurnim mjestom. Treba imati povjerenja u svojeg učitelja da ga može bez zadrške pitati da ponovi riječ ili rečenicu ili da mu se ponovno objasni gradivo. Na taj način učitelj pruža djetetu mogućnost pozitivnog školovanja kao i mogućnost učenja zauzimanja za sebe u bilo kojim situacijama.

U nastavku je nekoliko smjernica za komunikaciju vrtićke i školske djece oštećenja sluha:

  • ne pričajte pored, već ispred gluhe ili nagluhe osobe;
  • ostvarite kontakt očima;
  • ne upotrebljavajte znakovni jezik ukoliko niste sigurni da ga dijete upotrebljava;
  • ukoliko ne razumijete dijete, zamolite da ponovi;
  • ako ste u društvu nagluhog/gluhog djeteta tijekom nekog zvučnog upozorenja ili podražaja, objasnite mu što se događa;
  • obavijestite nagluho/gluho dijete ukoliko napuštate prostor te objasnite kuda idete i za koliko ćete se vremena vratiti;
  • neka Vaš govor bude što jasniji i prirodniji, bez prenaglašavanja izgovora;
  • neka Vaše rečenice budu kratke i s poznatim riječima;
  • izbjegavajte umetnute rečenice i digresije;
  • ukoliko dijete ne razumije, preformulirajte iskaz;
  • djeci oštećena sluha potrebno je više vremena da formuliraju odgovor- pričekajte!;
  • vizualizirajte sadržaje u svim aktivnostima;
  • upozorite roditelje ako Vam se čini da dijete ima problema sa slušnim aparatićima;
  • budite svjesni slušnog zamora i umora.

Izvor:

  1. http://www.logoped.hr
  2. http://www.profil-klett.hr
  3. https://www.hearinglikeme.com/tips-for-teaching-a-preschooler-with-hearing-loss/
  4. Tomić, R.; Šehović, M.; Hrvanović, M.: „stavovi nastavnika razredne nastave prema djeci s teškoćama sluha“, Filozofski fakultet u Tuzli, 2007.

O slušnoj percepciji

Više o psihoakustici, tj. o slušnoj percepciji nalazi se u sljedećem članku. Članak donosi opis fenomena koji se odnosi na reakciju čovjeka – slušatelja na akustički signal, tj. distinkciju između fizičkog opisa zvuka i njegove reakcije na zvuk. Objašnjene su sljedeće teme/pojmovi:

  • prag sluha i tonalna audiometrija,
  • glasnoća,
  • tonska visina,
  • diferencijalni prag,
  • maskiranje,
  • kritični pojas – critical badwidth,
  • lokalizacija izvora zvuka u prostoru,
  • analiza zvučnog okruženja.

VJEŽBA BR.3 – Vježbe za pokretljivost jezika

Na internetskim stranicama dječjeg vrtića “Fijolica” nalazi se zanimljiv članak o veselim vježbama za pokretljivost jezika. U nastavku donosim cijeli članak koji je pripremila Tatjana Nikolajevna Bubek, stručni suradnik – logoped.

VESELE VJEŽBE ZA POKRETLJIVOST JEZIKA

Dijete usvaja govor slušajući ga i govoreći, odnosno uz pomoć osjetila za sluh i govornih organa. No veliku ulogu u razvoju govora ima i motorika, posebno mikromotorika. Odgojitelji (roditelji) mogu raznim igrama potaknuti mikromotoriku, a tako i pokretljivost i koordinaciju rada artikulacijskih organa.

Artikulacijska je gimnastika skup ciljano odabranih vježbi koje pomažu jačanju mišića pokretnih organa artikulacijskog aparata i razvoju snage, spretnosti i diferenciranoj pokretljivosti tih organa te tako pomaže razviti posebne pokrete govornih organa. Ove vježbe odgojitelji i roditelji mogu provoditi uz savjet logopeda. Vježbe se provode od jednostavnijih prema složenijima (svakodnevno ne dulje od 5 minuta), a trebaju se uobličiti u igru te im dati zabavne nazive. Mogu se provoditi prije doručka, kada djeca sjede za stolovima, a položaj mora biti opušten uz ravno držanje. Primjerice, dok sva djeca sjede za stolom i čekaju ručak odgojitelji kažu djeci da se usne mogu smješkati, a kada se smješkaju pokazuju zube. Usne se mogu i istezati poput surle, donja vilica je spušta i podiže – tako otvaramo usta i zatvaramo. Jezik može izvoditi razne pokrete: gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-nazad. Ova igra trebala bi biti početna i uvod za daljnji rad, a može se koristiti s djecom od 3 do 4 godine. Starijoj djeci, odnosno od 4 do 5 godina, uz prethodnu igru dodaju se novi pojmovi: gornja i donja usna, gornji i donji zubi, alveole te više treba obratiti pažnju na pokrete usana i jezika. Može se promatrati jezik kako mijenja oblik od širokog prema uskom i slično. Kada djeca to usvoje, dodaje se razlikovanje vrha i leđa jezika i to u dobi od 5 do 6 godina. Djeca pred polazak u školu, odnosno od 6 do 7 godina znat će izvesti sve gore navedeno i sve pojmove te se može uvesti još povezivanje pokreta usana i jezika s izgovaranjem određenih glasova. Primjerice: „Kada izgovaramo iiiii usne se smješkaju, a kada izgovaramo aaaaaa usta se široko otvaraju. Kada izgovaramo uuuu usne se istežu poput surle.“ Ovakvim i sličnim igrama odgojitelji i roditelji, koji nisu stručne osobe u području rehabilitacije govora, nikako ne mogu odmoći ili naštetiti izgovoru djeteta nego samo pomoći i poboljšati postojeće stanje te djelovati preventivno.

Vježbe za osnovne pokrete i položaje artikulacijskih organa:

1. Zadržavanje usana u položaju „osmijeh“ ili „ograda“ tako da su zubi vidljivi

Slika 1

Slika 1b

2. Istezanje usana u položaj „surla“

Slika 2
3. Naizmjenično prva i druga vježba

Slika 3
4. Mirno otvaranje i zatvaranje usta, usne su u položaju osmijeha

5. Jezik širok kao „palačinka“

Slika 4
6. Jezik uzak kao „iglica“

Slika 5

7. Naizmjenično širok-uzak jezik

Slika 6
8. Dignuti vrh jezika iza gornjih zuba i držati nekoliko sekundi – jezik kao „jedrilica“

Slika 7
9. Naizmjenično jezik gore-dolje

Slika 8
10. Naizmjenično jezik lijevo-desno- jezik kao „sat“ (brada miruje!)

Slika 9
11. Oblizati gornje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“

Slika 10
12. Oblizati donje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“

Slika 11

13. Naizmjenično uvlačenje jezika u dubinu usne šupljine i približavanje donjim prednjim zubima- jezik kao „most“

Slika 12

Nakon ovladavanja navedenih vježbi, trebaju uslijediti specijalizirane vježbe za poremećen izgovor određenih glasova. Te bi se vježbe trebale provoditi individualno i ne bih savjetovala provođenje u odgojnoj grupi kako ne bi došlo do učvršćivanja pogrešnog izgovora jer se odgojitelji, zbog opsežnosti posla i velikog broja djece u skupinama, ne mogu posvetiti samo jednom djetetu i pažljivo promatrati što radi.

 

Link na članak: Vesele vježbe

 

Izvor:
Dječji vrtić “Fijolica” Prelog

Međunarodni dan sluha i slušanja

Međunarodni dan sluha i slušanja slavi se svake godine 03. ožujka, a ovogodišnja tema bila je „Hearing for life. Don’t let hearing loss limit you“ („Ne dopustite da Vas oštećenje sluha ograničava“).

Slika

 

Jedna od najčešćih zabluda s kojom sam se susretala u ove četiri godine je pitanje, možda čak i više nedoumica: „Pa kako to misliš da ne čuje?! Pa ona čuje! Vidi kako reagira!“. Moja curica čuje i reagira, ali koliko jasno i koliko dobro je jedno od najvažnijih i najbitnijih pitanja. Meni osobno je najbolja usporedba sluha sa vidom. Ako osoba uopće ne vidi, ona je slijepa, a ako osoba uopće ne čuje, ona je gluha. Ali ako osoba vidi lošije i njezina vidna slika nije jasna, ona nosi naočale ili leće da bi dobila jasniju sliku. Ako je osoba nagluha, potrebno joj je slušno pomagalo pomoću kojeg se stvara jasnija glasovna slika. Kada postoji jasna glasovna slika postoji slušno razumijevanje koje vodi do govora. Zato drage mame i tate, ukoliko imate dijete sa slušnim poteškoćama, nemojte nakon prvotnoga šoka, i dalje negirati da postoje poteškoće. Na svaku poteškoću se može utjecati ako se brzo, rano i dovoljno dobro reagira. Djeca koja imaju slušnih problema i dalje mogu voditi uspješan život. One su super pametne glave koje svoj „nedostatak“ kompenziraju na vrlo dobar i kvalitetan način. Ako ih na taj način promatrate, ovogodišnji moto je u potpunosti točan.

Povodom obilježavanja ovog dana, Hrvatski savez gluhih i nagluhih dobio je financijsku potporu World Hearing Forum – a, World Health Organization (WHO) i Coalition for Global Hearing Health (CGHH) za provedbu aktivnosti informiranja svih roditelja o mogućnostima rane intervencije ukoliko sumnjaju na oštećenje sluha svog djeteta. U suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Kabinetom za oštećenja sluha u Centru za rehabilitaciju na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski savez gluhih i nagluhih će u pedijatrijskim ordinacijama na području Republike Hrvatske pružati informacije o prepoznavanju oštećenja sluha, te načinima rehabilitacije i mjestu na koje se mogu obratiti za daljnju pomoć dijeljenjem besplatnih letaka.

Link na letak:

Letak

Više o svjetskom danu slušanja:

Svjetski dan slušanja

Izvor:
Hrvatski savez gluhih i nagluhih