Josipa Franjić Radulović : RIBICE
Ribice su male
plivale u moru,
ispratile mjesec
dočekale zoru.
Ribice su male
izronile van,
da pozdrave sunce
što im nosi dan.
Ribice su male
vidjele leptira,
on ih samo gleda
dok valove dira.
Ribice su male
zaronile sada,
otplivat će tamo
do drugoga grada.
Izvor: http://www.omoguru.hr
Na web stranicama Omoguru-a moguće je pronaći vježbenicu za razvoj čitalačkih vještina. Autorica je pripremila 27 priča i slikopriča s pitanjima o razumijevanju pročitanog. Uz ove priče s djecom se može razvijati njihova tehnika čitanja, tečnost, vježbati razumijevanje pročitanog, izdvajanje bitnog od nebitnog te pisanje.
Izvor: https://www.omoguru.com/wp-content/uploads/2022/10/Vjezbenica-omoguru-2022-1.pdf
miš šaš šum uši
Saša Nišo šuma šumi suši naša
maše šiša Maša Mišo šala
šišmiš šušnuo Šimun Sašin
mašta smušen mašne
Mašino tišina šivati
.
Maša maše Šimunu.
U šumi šušne miš.
Miš ima uši.
Nino nam maše.
Maša nosi šarenu mašnu.
Šišmiš leti šumom.
Izvor: Ines Jagić Zonjić & Tajana Franceković: NINA I TINO 1: Uče čitati i pisati (radna bilježnica u litićima za prvi razred osnovne škole); Profil Klett
*sadržaj teksta preuzet iz vježbenica
Listići grafomotoričkih vježbica zajedno sa spoznajnim listićima dio su priprema djeteta za školu.
Zašto su grafomotoričke vježbice važne za djecu? Razvija se sigurnost i preciznost pokreta ruke za početno pisanje: ujednačeno pritiskivanje olovke poboljšava se kontinuitet crte, ispravlja se loša kontrola crte: isprekidanost, crtkanje, krivudavost. Razvija se zapažanje: uočavanje i ispravno precrtavanje uzorka – u školi će to biti slova. Razvija se prostorno uočavanje: snalaženje na papiru (unutar omeđene površine, od-do, u smjeru prema uputi, između prepreka). Obogaćuje se pojmovni jezik: pojmove ravno, koso, vodoravno, kružno, ovalno… koje mi odrasli upotrebljavamo pri uputama, dijete crta – jer dijete uči čineći, a s vremenom će ih usvojiti i prihvatiti kao dio svoga rječnika. Razvijaju se i neke važne osobine ličnosti: urednost, strpljivost, pozornost (koliko dugo može i kako), samopouzdanje (sve sam bolji, sve sam uspješniji), mjerodavnost (ja to mogu / znam, to je moj zadatak koji ću izvršiti). Važna su i potrebna priprema za školu: crta je osnovni element crteža, obrisna crta, te element brojki i slova.
“Vilinsku crtalicu” nastojale smo što više prilagoditi djetetovoj životnoj sredini, pronaći što bolje i prepoznatljivije primjere, kao uzorak za određenu vrstu crta i na početku svakog listića naznačile smo što bi se moglo s djetetom procjenjivati. Grafomotorički listići (i vježbice) urađeni su po složenosti, odnosno razvojnim karakteristikama dobi, pa ih ne treba preskakati.
”’Vilinska crtalica’ uz radne listove upotpunjuje pripremu za školu vježbama grafomotorike. Dijete ima priliku raditi na zadatcima koji su mu smisleni, zabavni i bliski svakodnevnom životu. Vježbe su uređene po složenosti i autorice su istaknule vještine koje se pomoću njih uvježbavaju. Također, u uvodnom dijelu daju odličan pregled ostalih aktivnosti iz svakodnevnog života koje pomažu u pripremi za školu.” – Dobrila Zvonimira Paulić, diplomirana psihologinja.
*sadržaj teksta preuzet iz vježbenica
Kako bi se vaši mališani što bolje pripremili za izazove škole koja je pred vratima Cvrčak je složio komplet za predškolu 5-7 koji sadrži pripremu za školu 5-7, predškolsku matematiku, predškolski hrvatski, predvježbe pisanja sa samoljepljivim zadacima, te edukativni cd. Komplet je namijenjen djeci i njihovim odgajateljima, roditeljima i svima koji se žele pridružiti djetetu na putu igre, zabave i učenja. Materijali su usklađeni sa sposobnostima djece u dobi od 5 – 7 godina i potiču razvoj percepcije, grafomotorike, mišljenja i znanja o svijetu u kojem živimo.
Važno je da rješavanje zadataka bude igra u kojoj će se djeca moći slobodno izraziti i osjetiti veselje zbog razvoja vlastitih sposobnosti. Potrebno je slijediti osobitosti svakoga djeteta, jer među djecom iste dobi može biti znatna razlika u stupnju razumijevanja i znanja, ali je prije svega važno da dijete bude veselo zbog učenja i razvijanja svojih sposobnosti.
S tim na umu i sa stavom da učenje treba biti veselje, tim iskusnih pedagoga, logopeda i dizajnera kreirao je ove radne listove kako bi budući đaci ušli spremni u jedno od najljepših razdoblja u njihovim životima.
PREDŠKOLSKA MATEMATIKA
Geometrija: prije polaska u školu dijete bi trebalo razlikovati i imenovati krug, kvadrat i trokut te razlikovati geometrijske likove od geometrijskih tijela. Trebalo bi pravilno precrtavati ravne i jednostavnije zakrivljene linije, krug, kvadrat, trokut i romb.
Pojam broja: prije polaska u školu dijete bi trebalo imati razvijen pojam broja, moći mehanički brojiti do 20, uz pokazivanje do 13, povezati zadnji broj u nizu s količinom predmeta (kardinalno načelo), imenovati znamenke brojeva (0-9) te odrediti prethodnik i sljedbenik zadanog broja; kao i prvi, srednji i zadnji element u nizu.
Simbolička funkcija, percepcija, klasifikacija, serijacija, konzervacija: prije polaska u školu dijete bi se trebalo moći koristiti simbolima kao predodžbama za konkretne predmete, imati razvijene perceptivne sposobnosti u skladu s dobi, moći klasificirati predmete i pojave (svrstavanje elemenata u skupove prema jesnoj do dvije osobine), imati razvijenu serijaciju (grupiranje/nizanje elementa prema razlikama među njima) te začetke konzervacije.
Relacije, odnosi među pojmovima: prije polaska u školu dijete bi trebalo razumjeti odnose među predmetima (npr. veliko-malo-jednako, dugačko-kratko, debelo-tanko, široko-usko, visoko-nisko, teško-lako), uspoređivati veličine i količine (npr. kratko-kraće, dulje-kraće-jednako), razlikovati prostorne odnose (u, na, pokraj, ispred-iza, gore-dolje, naprijed-natrag, iznad-ispod, između, lijevo-desno) te razumijevati vremenske odnose (prije-sada-poslije, jučer-danas-sutra, dani u tjednu, godišnja doba).
Količinski odnosi: prije polaska u školu dijete bi trebalo moći odrediti u kojem skupu ima više, manje ili jednako predmeta, “u glavi” odrediti za jedan više i za jedan manje od zadanog broja te odrediti koliko cijeli predmet ima polovina (npr. “Ako prepolovimo jabuku, koliko ću dobiti dijelova?”). Dijete boi trebalo razumjeti da se dodavanjem elementa (predmeta) u niz povećava ukupan broj elemenata, a uklanjanjem elementa iz niza smanjuje ukupan broj elemenata.
Računske operacije: prije polaska u školu dijete bi trebalo rješavati jednostavne zadatke zbrajanja i oduzimanja na konkretnom materijalima u skupu od 10, uz jasnu verbalnu uputu (npr. “Imaš tri novčića. Od bake si dobila/dobio još dva novčića. Koliko ih sada imaš?”).
PREDŠKOLSKI HRVATSKI
Predčitalačke vještine preduvjet su za razvoj čitalačkih vještina, a one se razvijaju u predškolskoj dobi.
Svrha čitanja je razumjeti pisanu poruku. Da bi mogao razumjeti napisano, dijete prije svega mora vidjeti grafem (slovo), povezati ga s fonemom (glasom), izdvojiti glasove u riječima, spojiti ih u smislenu cjelinu i razumjeti napisanu riječ.
Razine razvoja fonološke svjesnosti (glasovna raščlamba i glasovno spajanje) u djece urednoga govorno – jezičnog razvoja zbiva se redom od niže do viših razina.
Te su razine:
Prema razvijenosti fonoloških sposobnosti očekuje se da dijete:
Ova vježbenica prati razine razvoja predčitalačkih vještina.
Na početku su zadaci vizualne percepcije i diskriminacije. Percepcija se odnosi na sposobnost brze i točne usporedbe pisanog materijala. Dijete treba znati razlikovati različite grafeme (slova) međusobno jedan od drugoga, kao i razlikovati ih od drugih simbola. Vježbe su zamišljene da pomognu djetetu da nauči da postoje različiti oblici slova, orijentacijske razlike i smjerovi i da razlikuju slova od simbola.
Nakon toga slijedi prepoznavanje rime. Slušanje i učenje pjesmica u rimi pomaže djeci kako bi zamijetila da različite riječi mogu imati isti završetak. Djeca se susreću s rimom između treće i četvrte godine slušajući i ponavljajući pjesmice u rimi i u različitim igrama koje uključuju prepoznavanje rime.
Poslije rime slijede zadaci slogovnog slaganja i slogovne raščlambe. U sljedećem su dijelu zadaci izdvajanja fonema u riječi – prepoznavanje prvog glasa u riječi, zadnjeg glasa u riječi te glasova unutar riječi. Zadaci su smišljeni za svako slovo hrvatske abecede. Potom slijede zadaci analize i sinteze.
Na kraju se nalaze zadaci za one koje žele znati više. To su igra Zamijeni slova, igra Izbaci slovo, igra Ubaci slovo, križaljka i osmosmjerke.
PREDVJEŽBE PISANJA
Predložene grafomotoričke vježbe pomoći će djetetu da nauči pravilno izvoditi one poteze olovkom koji su važni za pisanje slova i brojeva. zadaci trebaju biti postupni i individualno prilagođeni svakom djetetu, što će omogućiti uspješnost, a samim time i motivaciju za rad. Gornji slobodni dio stranice predviđen je za slobodni dječji crtež, rješavanje ili dovršavanje zadataka. To je uvod za zadatke u crtovlju. Na početku reda ispiše se primjer znaka koji će dijete nastaviti precrtavati. Započinje se od ravnih i kosih crta prema zakrivljenim koje su složenije s obzirom da dijete još nije dovoljno ovladalo prostorom crtovlja, odnosno pokretima ruke. Smjer povlačenja crta uglavnom se odvija od gore prema dolje, a od lijeve prema desnoj strani. Najbolje je da dijete koristi debelu trobridnu olovku. Gumica nije potrebna. Neka početne vježbe pisanja budu veselje i zabava.
Izvor: http://www.cvrcak.hr
Interaktivna knjiga s brojnim prozorčićima, koja otkriva sve tajne zdrave ravnoteže između tijela, uma i odnosa. Osjećaji, samopoštovanje, strpljenje, suosjećanje, dijeljenje: razigran priručnik za djecu, za poticanje samopouzdanja, optimizma i vedrine od djetinjstva.
Alberto Pellai je liječnik, razvojni psihoterapeut i istraživač na Sveučilištu u Milanu. Ministarstvo zdravstva ga je 2004. odlikovao Srebrnom medaljom za javno zdravstvo. Objavio je brojne knjige za učitelje i roditelje, koje su postali bestseleri u Italiji i prevedene su na više od petnaest jezika. Redovito surađuje kao znanstveni pisac za brojna nacionalna izdanja i ima više od 140 000 pratitelja na društvenim mrežama.
Cin, cin, cin,
can, can, can,
hej, proljeće,
dobar dan!
.
Vidim te u zvončićima,
tamnoplavim lončićima
što po polju niču
i veselo kliču.
.
Proljetni nam stiže dan,
cin, cin, cin,
can, can, can.
U nastavku u potpunosti donosim članak psihologinje Marije Lisice o radnoj memoriji djeteta koji se nalazi na internetskim stranicama DV “Carić” iz Novalje.
Pamćenje definiramo kao mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija (Zarevski, 1997). Pamćenje ima neopisivo važnu ulogu u našem životu. Ono nam omogućuje akumuliranje znanja, prisjećanje stvari iz prošlosti, isticanje u sportu, prepoznavanje prijatelja, povezivanje s okolinom te nam pomaže u svakodnevnom funkcioniranju i radu.
Prema vremenu zadržavanja informacija, postoji podjela na tri faze pamćenja kroz koje informacija prolazi: senzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje (Zarevski, 1997). Pri tome, važnu ulogu imaju kontrolni procesi poput pažnje, ponavljanja, kodiranja, pronalaženja i dosjećanja koji određuju tok kretanja informacije.
Senzorno pamćenje veoma kratko zadržava nadolazeće informacije u nepromijenjenom obliku.
Kratkoročno pamćenje naziva se još i aktivno ili primarno pamćenje, a podrazumijeva privremenu pohranu informacija koje vrlo brzo blijede. Kapacitet kratkoročnog pamćenja je 7 +/- 2, koji označava broj čestica informacija koje ljudi mogu pohraniti bez ponavljanja ili uporabe posebnih mnemotehnika. Pri tome sedam informacija predstavlja prosječan kapacitet, a devet i pet su najviši i najniži kapacitet u normalnom rasponu kratkoročnog pamćenja.
Dugoročno pamćenje obuhvaća zadržavanje informacija u trajnijem obliku pohrane – tijekom dana, tjedna ili čak doživotno (Purves i sur., 2016). Velik broj informacija u dugoročnom pamćenju ostaje cijeli život. Zarevski (1997) navodi podjelu dugoročnog pamćenja na deklarativno i proceduralno pamćenje. Deklarativno pamćenje povezano je s pamćenjem činjenica i znanja, a može se podijeliti u dvije vrste: epizodičko pamćenje (pamćenje posebnih epizoda, tj. određenih događaja i određenih stvari i pojava, vezanih uz određeno vrijeme) i semantičko pamćenje (značenja riječi i pravila njihova kombiniranja u rečenice). Proceduralno pamćenje je znanje o tome kako nešto učiniti.
Često se radno pamćenje koristi kao sinonim za kratkoročno pamćenje. I zaista, ta dva pojma su jako bliska, razlika je više teoretska nego praktična. Kratkoročno pamćenje odnosi se na skladištenje informacija, a radno pamćenje s njihovom manipulacijom. Radno pamćenje je vrlo važno jer je to korak koji prethodi spremanju informacija u dugoročno pamćenje. Ono je direktno povezano s mogućnošću učenja i održavanja pažnje kao i uspjehom u složenim zadacima poput logičkog zaključivanja i čitanja s razumijevanjem. Istraživanja su pokazala da djeca sa slabijim radnim pamćenjem imaju poteškoća pri učenju i ostvaruju slabiji školski uspjeh.
Postoji više vježbi kako poboljšati djetetovo radno pamćenje, a ovdje ćemo navesti nekoliko primjera. Važno je napomenuti da ne frustrirate dijete. Ako mu je teško, stanite. Pohvalite ga za trud i napredak, a ne samo kada uspije. Pokušajte od toga napraviti igru, jer ćete se na taj način i vi i vaše dijete zabavljati dok provodite vježbe pamćenja!
Koristeći neke od ovih tehnika, zasigurno ćete primijetiti značajne pomake u koncentraciji vašeg djeteta i poboljšanju radnog pamćenja. Kao i uvijek, pružanje zabavne, aktivne i podržavajuće okoline je najbolji način da pomognete djetetu u usvajanju novih vještina.
Izvor:
moje dijete ne čuje dobro 