Kategorija: Sluh i govor
Što dijete (ne)čuje / (ne)razumije?
Audiološke pretrage
Tonska audiometrija (TA)
Tonska audiometrija znači određivanje najmanje glasnoće čistog tona kojeg ispitanik čuje (praga sluha). Ispituje se uz pomoć tonskog audiometra sa slušalicama u za to predviđenoj kabini, tihoj komori. Ispitivanje se provodi na nekoliko frekvencija, od niskih do visokih tonova. Dobivene točke se spajaju i tako se dobiva grafički prikaz praga sluha. Ispituje se tzv. zračna vodljivost, koja je prirodni način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić i prenosi se dalje, te koštana vodljivost gdje se zvuk prenosi direktno na kost iza uha vibratorom i zaobilazi zvukovod, bubnjić i slušne koščice. Najmanja dob za tonsku audiometriju je po prilici tri godine, što varira od djeteta do djeteta. Vrlo je važno da tonsku audiometriju provodi iskusan audiološki tehničar, koji će prepoznati nehotično, ali i hotimično pogrešno prikazivanje praga sluha. U prvom slučaju kod velikih razlika u pragu sluha između dva uha uključit će zaglušivanje boljeg uha (u protivnom ton pušten na bolesno uho čuje se na drugoj strani, pa se na bolesnoj strani dobiva “bolji” rezultat). U drugom slučaju prepoznaje ispitanika koji je spreman “lažirati” nalaz zbog koristi.
Govorna audiometrija (GA)
Govorni audiogram mjeri postotak razabiranja riječi u uvjetima bez i s pozadinskom bukom. Dakle, umjesto čistog tona koristi se riječ koju ispitanik ponavlja. Mjeri se prag razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoće i maksimalna razabirljivost. Pretraga uključuje nekoliko razina duž slušnog puta do tonskog audiograma.
Timpanometrija, timpanogram (TG)
U uho se postavlja sondica koja u sebi ima tri kanala: minijaturni zvučnik, mikrofon za snimanje vraćenog/reflektiranog zvuka i kanal kojim se mijenja tlak u zvukovodu s mjeračem. Timpanogram je krivulja koja pokazuje koliko se zvuka koji je pušten u zvukovod odbilo o bubnjić i vratilo u mikrofon. U normalnim uvjetima tlak iza bubnjića mora biti jednak atmosferskom, što je znak dobre funkcije Eustahijeve tube, kanala koji spaja srednje uho s početnim dijelom ždrijela. U zdravom uhu je najmanja refleksija zvuka od bubnjića kad je tlak u zvukovodu nepromijenjen. Ako iza bubnjića postoji negativan tlak (slabije radi E. tuba), optimalno područje provođenja zvuka postiže se tek kad u zvukovod primijenimo negativan tlak. Očitavši taj tlak na uređaju indirektno, doznajemo tlak u srednjem uhu. Ako je iza bubnjića sadržaj (sekret, gnoj, krv…), promjenom tlaka refleksija se ne mijenja, krivulja timpanograma je ravna. Dakle, timpanometrija nije metoda mjerenja sluha, nego govori o tlaku u srednjem uhu i njegovoj podatljivosti (elastičnost sistema bubnjić – slušne koščice). Pogodna je i za malu djecu jer nije potrebna suradnja.
Ako postoji rupica na bubnjiću, timpanometrija se ne može izvesti. U tom slučaju se uz pomoć istog uređaja mjeri prohodnost E. tube.
Kohleostapesni refleks (STAR-STApesni Refleks)
Uređaj za timpanometriju koristi se i za određivanje stapesnog refleksa. Kad se u uho pusti zvuk određene jakosti, refleksno se stisne mali mišić u srednjem uhu i promijeni podatljivost (pomičnost, elastičnost) sistema slušnih koščica, odnosno smanji provođenje zvuka prema unutarnjem uhu. Smatra se da je riječ o zaštitnom refleksu od prevelike buke. Refleks se koristi u dijagnostičke svrhe jer se signal do mišića prenosi putem ličnog živca, pa se može odrediti je li oštećenje ličnog živca iznad ili ispod spomenutog mišića. Kad je oštećenje sluha uzrokovano poremećajem receptora u pužnici, glasnoća zvuka potrebna za izazivanje refleksa je manja negoli je normalno.
Takav podatak služi za određivanje mjesta oštećenja sluha. Ukrućenje slušnih košćica kod bolesti srednjeg uha također se otkriva stapesnim refleksom. Otoskleroza je primjer takvog oboljena, a predstavlja relativno čest uzrok izlječivog oštećenje sluha. STAR se kao i timpanogram može izvesti bez suradnje ispitanika.
Evocirani slušni potencijali (BERA, ABR, BSR…)
Za ispitivanje funkcije slušnog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuđenih potencijala moždanog debla. Pretraga se provodi u zamračenoj tihoj komori, ležećki. Na oba uha ili iza njega, te na čelu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male elektrode. Zvučni podražaj pobuđuje električne impulse u slušnom živcu, koji putuje prema mozgu. Živčane niti se prekapčaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine živčanih stanica. Kad impuls stigne u jezgru, odašilje se zajednički električni impuls većeg broja stanica, što se snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do određene jezgre procjenjuje se funkcija slušnog puta i donese zaključci o mogućim poremećajima. Kod navedenog snimanja koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traženje praga sluha kod osoba koje ne mogu surađivati, najčešće kod male djece. Dijete se mora prije snimanja pripremiti, da na pregled dođe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom djetetu. Prije početka se daje čepić sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnošću potvrđuje ima li dijete oštećenje sluha ili ne. Dijete također mora biti mirno, najbolje uspavano nakon hranjena, a snimanje je mnogo kraće i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se prisloni slušalica s elektrodama i nije potrebno lijepljene. Ako je potrebna preciznija dijagnostika ili dijete nije prošlo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno snimanje.
Otoakustička emisija (OAE)
Relativno je nova pretraga, temeljena na zvuku stvorenom u pužnici, a snima se u tihoj komori. Postoji spontana emisija zvuka te nekoliko vrsta izazvane emisije. U uho se stavlja sondica sa zvučnikom i mikrofonom, a ispitanik ne mora ništa pokazivati. Rezultat se očitava uz pomoć kompjutora. Izostanak otoakustičke emisije povezan je s oštećenjem receptora, osjetilnih stanica u pužnici. Pretraga služi za potvrdu receptorskog oštećenja, i to prije nego što je ono vidljivo na tonskom audiogramu. OAE se kao i BERa koristi u ranoj dijagnostici sluha u djece. U našim rodilištima provodi se sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha otoakustičkom emisijom. Ako novorođenče ne prođe test, odnosno pozitivno je na oštećenje sluha na OAE, može se reći da oštećenje vjerojatno postoji, no ne može se reći koliko je. Dodatna obrada i BERA daju preciznije informacije.
Izvor:
- doc. dr. sc. Mihael Ries: Audiološke pretrage; portal Vaše zdravlje; 2005. [https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/audioloske-pretrage]
Razumijevanje gubitka sluha kod djece
U sljedećem je videu na jednostavan i razumljiv način opisan gubitak sluha kod djece.
O slušnoj percepciji
Više o psihoakustici, tj. o slušnoj percepciji nalazi se u sljedećem članku. Članak donosi opis fenomena koji se odnosi na reakciju čovjeka – slušatelja na akustički signal, tj. distinkciju između fizičkog opisa zvuka i njegove reakcije na zvuk. Objašnjene su sljedeće teme/pojmovi:
- prag sluha i tonalna audiometrija,
- glasnoća,
- tonska visina,
- diferencijalni prag,
- maskiranje,
- kritični pojas – critical badwidth,
- lokalizacija izvora zvuka u prostoru,
- analiza zvučnog okruženja.
Sluh, gubitak sluha i slušni aparati
Kako slušamo?
O gubitku sluha!
Kako radi slušni aparat?
VJEŽBA BR.3 – Vježbe za pokretljivost jezika
Na internetskim stranicama dječjeg vrtića “Fijolica” nalazi se zanimljiv članak o veselim vježbama za pokretljivost jezika. U nastavku donosim cijeli članak koji je pripremila Tatjana Nikolajevna Bubek, stručni suradnik – logoped.
VESELE VJEŽBE ZA POKRETLJIVOST JEZIKA
Dijete usvaja govor slušajući ga i govoreći, odnosno uz pomoć osjetila za sluh i govornih organa. No veliku ulogu u razvoju govora ima i motorika, posebno mikromotorika. Odgojitelji (roditelji) mogu raznim igrama potaknuti mikromotoriku, a tako i pokretljivost i koordinaciju rada artikulacijskih organa.
Artikulacijska je gimnastika skup ciljano odabranih vježbi koje pomažu jačanju mišića pokretnih organa artikulacijskog aparata i razvoju snage, spretnosti i diferenciranoj pokretljivosti tih organa te tako pomaže razviti posebne pokrete govornih organa. Ove vježbe odgojitelji i roditelji mogu provoditi uz savjet logopeda. Vježbe se provode od jednostavnijih prema složenijima (svakodnevno ne dulje od 5 minuta), a trebaju se uobličiti u igru te im dati zabavne nazive. Mogu se provoditi prije doručka, kada djeca sjede za stolovima, a položaj mora biti opušten uz ravno držanje. Primjerice, dok sva djeca sjede za stolom i čekaju ručak odgojitelji kažu djeci da se usne mogu smješkati, a kada se smješkaju pokazuju zube. Usne se mogu i istezati poput surle, donja vilica je spušta i podiže – tako otvaramo usta i zatvaramo. Jezik može izvoditi razne pokrete: gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-nazad. Ova igra trebala bi biti početna i uvod za daljnji rad, a može se koristiti s djecom od 3 do 4 godine. Starijoj djeci, odnosno od 4 do 5 godina, uz prethodnu igru dodaju se novi pojmovi: gornja i donja usna, gornji i donji zubi, alveole te više treba obratiti pažnju na pokrete usana i jezika. Može se promatrati jezik kako mijenja oblik od širokog prema uskom i slično. Kada djeca to usvoje, dodaje se razlikovanje vrha i leđa jezika i to u dobi od 5 do 6 godina. Djeca pred polazak u školu, odnosno od 6 do 7 godina znat će izvesti sve gore navedeno i sve pojmove te se može uvesti još povezivanje pokreta usana i jezika s izgovaranjem određenih glasova. Primjerice: „Kada izgovaramo iiiii usne se smješkaju, a kada izgovaramo aaaaaa usta se široko otvaraju. Kada izgovaramo uuuu usne se istežu poput surle.“ Ovakvim i sličnim igrama odgojitelji i roditelji, koji nisu stručne osobe u području rehabilitacije govora, nikako ne mogu odmoći ili naštetiti izgovoru djeteta nego samo pomoći i poboljšati postojeće stanje te djelovati preventivno.
Vježbe za osnovne pokrete i položaje artikulacijskih organa:
1. Zadržavanje usana u položaju „osmijeh“ ili „ograda“ tako da su zubi vidljivi
2. Istezanje usana u položaj „surla“
3. Naizmjenično prva i druga vježba
4. Mirno otvaranje i zatvaranje usta, usne su u položaju osmijeha
5. Jezik širok kao „palačinka“
6. Jezik uzak kao „iglica“
7. Naizmjenično širok-uzak jezik
8. Dignuti vrh jezika iza gornjih zuba i držati nekoliko sekundi – jezik kao „jedrilica“
9. Naizmjenično jezik gore-dolje
10. Naizmjenično jezik lijevo-desno- jezik kao „sat“ (brada miruje!)
11. Oblizati gornje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“
12. Oblizati donje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“
13. Naizmjenično uvlačenje jezika u dubinu usne šupljine i približavanje donjim prednjim zubima- jezik kao „most“
Nakon ovladavanja navedenih vježbi, trebaju uslijediti specijalizirane vježbe za poremećen izgovor određenih glasova. Te bi se vježbe trebale provoditi individualno i ne bih savjetovala provođenje u odgojnoj grupi kako ne bi došlo do učvršćivanja pogrešnog izgovora jer se odgojitelji, zbog opsežnosti posla i velikog broja djece u skupinama, ne mogu posvetiti samo jednom djetetu i pažljivo promatrati što radi.
Link na članak: Vesele vježbe
Izvor:
Dječji vrtić “Fijolica” Prelog
Međunarodni dan sluha i slušanja
Međunarodni dan sluha i slušanja slavi se svake godine 03. ožujka, a ovogodišnja tema bila je „Hearing for life. Don’t let hearing loss limit you“ („Ne dopustite da Vas oštećenje sluha ograničava“).
Jedna od najčešćih zabluda s kojom sam se susretala u ove četiri godine je pitanje, možda čak i više nedoumica: „Pa kako to misliš da ne čuje?! Pa ona čuje! Vidi kako reagira!“. Moja curica čuje i reagira, ali koliko jasno i koliko dobro je jedno od najvažnijih i najbitnijih pitanja. Meni osobno je najbolja usporedba sluha sa vidom. Ako osoba uopće ne vidi, ona je slijepa, a ako osoba uopće ne čuje, ona je gluha. Ali ako osoba vidi lošije i njezina vidna slika nije jasna, ona nosi naočale ili leće da bi dobila jasniju sliku. Ako je osoba nagluha, potrebno joj je slušno pomagalo pomoću kojeg se stvara jasnija glasovna slika. Kada postoji jasna glasovna slika postoji slušno razumijevanje koje vodi do govora. Zato drage mame i tate, ukoliko imate dijete sa slušnim poteškoćama, nemojte nakon prvotnoga šoka, i dalje negirati da postoje poteškoće. Na svaku poteškoću se može utjecati ako se brzo, rano i dovoljno dobro reagira. Djeca koja imaju slušnih problema i dalje mogu voditi uspješan život. One su super pametne glave koje svoj „nedostatak“ kompenziraju na vrlo dobar i kvalitetan način. Ako ih na taj način promatrate, ovogodišnji moto je u potpunosti točan.
Povodom obilježavanja ovog dana, Hrvatski savez gluhih i nagluhih dobio je financijsku potporu World Hearing Forum – a, World Health Organization (WHO) i Coalition for Global Hearing Health (CGHH) za provedbu aktivnosti informiranja svih roditelja o mogućnostima rane intervencije ukoliko sumnjaju na oštećenje sluha svog djeteta. U suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Kabinetom za oštećenja sluha u Centru za rehabilitaciju na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski savez gluhih i nagluhih će u pedijatrijskim ordinacijama na području Republike Hrvatske pružati informacije o prepoznavanju oštećenja sluha, te načinima rehabilitacije i mjestu na koje se mogu obratiti za daljnju pomoć dijeljenjem besplatnih letaka.
Link na letak:
Više o svjetskom danu slušanja:
Izvor:
Hrvatski savez gluhih i nagluhih
Fowler – Sabinova metoda
Jedan od načina određivanja gubitka sluha je izračun njegovog postotka gubitka po Fowler – Sabinovoj metodi. Postotak gubitka sluha služi kao osnova za izračunavanje postotka težine invaliditeta i da pruži realne podatke o težini oštećenja sluha na osnovi čega se osiguravaju određena prava.
Nakon što se odredi pouzdan audiogram, kreće se u određivanje postotka oštećenja sluha prema Fowler – Sabinovoj metodi. Na osnovu brojnih ispitivanja dokazano je da su četiri frekvencije (512, 1024, 2048 i 4096 Hz) najvažnije za razumijevanja govora i učestvuju u njegovoj percepciji retrospektivno sa 15%, 30%, 40% i 15%. Gubitak u decibelima po svakoj frekvenciji nosi u gornjim okvirima i odgovarajući postotak oštećenja na svakom uhu posebno što je prikazano u tablici. Na zapisu tonalnog audiograma se očita, za svaku od navedenih frekvencija, gubitak sluha u decibelima, na osnovu kojeg se iz tablica dobiva i oštećenje sluha u postotcima. Suma svih tih vrijednosti za sve četiri frekvencije daje ukupan postotak oštećenja sluha na jednom uhu. Obostrano oštećenje sluha se izračunava tako što se na sedmerostruku vrijednost postotka boljeg uha doda oštećenje slabijeg i sve podijeli sa 8. Iz toga se vidi da u proračunu obostranog oštećenja sluha sedam puta veći udio ima bolja strana nego lošije, jer se slušanje uglavnom i odvija preko boljeg uha. Također se iz tablice vidi da najveći udio u gubitku sluha ima visoka frekvencija od 2048 Hz, što je posljedica činjenice da u razumijevanju govora imaju visoki formati, koji si po intenzitetu znatno slabiji od dubokih frekvencija.
|
Gubitak u decibelima |
Frekvencija |
|||
|
512 |
1024 | 2048 | 4096 | |
|
10 |
0,2 | 0,3 | 0,4 | 0,1 |
|
15 |
0,5 | 0,9 | 1,3 |
0,3 |
|
20 |
1,1 | 2,1 | 2,9 |
0,9 |
|
25 |
1,8 | 3,6 | 4,9 |
1,7 |
|
30 |
2,6 | 5,4 | 7,3 |
2,7 |
|
35 |
3,7 | 7,7 | 9,8 |
3,8 |
|
40 |
4,9 | 10,2 | 12,9 |
5,0 |
|
45 |
6,3 | 13,0 | 17,3 |
6,4 |
|
50 |
7,9 | 15,7 | 22,4 |
8,0 |
|
55 |
9,6 | 19,0 | 25,7 |
9,7 |
|
60 |
11,3 | 21,5 | 28 |
11,2 |
|
65 |
12,8 | 23,5 | 30,2 | 12,5 |
| 70 | 13,8 | 25,5 | 32,2 |
13,5 |
|
75 |
14,6 | 27,2 | 34 | 14,2 |
| 80 | 14,8 | 28,8 | 35,8 |
14,6 |
|
85 |
14,9 | 29,8 | 37,5 | 14,8 |
| 90 | 15,0 | 29,9 | 39,2 |
14,9 |
| 95 | 30 | 40 |
15,0 |
|
Tablica 1. Fowler – Sabinove tablice
Suma gubitka boljeg uha pomnožena sa 7 ………. A
Suma gubitka slabijeg uha ……… B
A+B=C
C:8= postotak gubitka sluha
Za pomoć pri računanju postotka gubitka sluha mogu pomoći i sljedeće aplikacije:
GooglePlay Store: Fowler – Sabine aplikacija (GooglePlay)
App Store: Fowler aplikacija (App Store)
Nakon što audiolog napiše nalaz moguće je ostvariti određena prava zbog tjelesnih oštećenja. U nastavku je poveznica za zakon o listi tjelesnih oštećenja.
Sluh i nagluhost
Slušni aparat čovjeka se sastoji od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha, živčanih puteva i centara za sluh koji se nalaze u mozgu. Polukružni kanali služe za održavanje ravnoteže, a u pužnici je smješten organ sluha koji omogućuje da čujemo zvuk.
Nagluhost/oštećenje sluha se prema lokaciji dijeli na koduktivnu/provodnu (Hypoacusis conductiva), perceptivnu/zamjedbenu (Hypoacusis preceptiva) i mješovitu (Hypoacusis mixta).
KONDUKTIVNA NAGLUHOST
- otežano je provođenje zvučnog vala u unutarnje uho jer je mjesto oštećenja u vanjskom ili srednjem uhu;
- naziva se i provodna nagluhost budući da je riječ o oštećenju zračne i koštane vodljivosti zvuka (npr. malformacija srednjeg i vanjskog uha, ograničena pokretljivost bubnjića i sl.).
PERCEPTIVNA NAGLUHOST
- odnosi se na poremećaj zamjećivanja frekvencije i intenziteta slušne poruke;
- zahvaća unutarnje uho ili slušni živac koji je odgovoran za provođenje slušnih podražaja prema mozgu;
- uzroci: upala unutarnjeg uha, urođena nagluhost, Meruerova bolest i sl.
MJEŠOVITA NAGLUHOST
- konduktivna i perceptivna nagluhost.
Izvor: MED – EL Youtube Channel
moje dijete ne čuje dobro 