Autor: petra

Kako poboljšati radno pamćenje djeteta?

~ petra ~ Komentiraj
Photo by Monstera on Pexels.com

U nastavku u potpunosti donosim članak psihologinje Marije Lisice o radnoj memoriji djeteta koji se nalazi na internetskim stranicama DV “Carić” iz Novalje.

Pamćenje definiramo kao mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija (Zarevski, 1997). Pamćenje ima neopisivo važnu ulogu u našem životu. Ono nam omogućuje akumuliranje znanja, prisjećanje stvari iz prošlosti, isticanje u sportu, prepoznavanje prijatelja, povezivanje s okolinom te nam pomaže u svakodnevnom funkcioniranju i radu.

VRSTE PAMĆENJA

Prema vremenu zadržavanja informacija, postoji podjela na tri faze pamćenja kroz koje informacija prolazi: senzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje (Zarevski, 1997). Pri tome, važnu ulogu imaju kontrolni procesi poput pažnje, ponavljanja, kodiranja, pronalaženja i dosjećanja koji određuju tok kretanja informacije.

Senzorno pamćenje veoma kratko zadržava nadolazeće informacije u nepromijenjenom obliku.

Kratkoročno pamćenje naziva se još i aktivno ili primarno pamćenje, a podrazumijeva privremenu pohranu informacija koje vrlo brzo blijede. Kapacitet kratkoročnog pamćenja je 7 +/- 2, koji označava broj čestica informacija koje ljudi mogu pohraniti bez ponavljanja ili uporabe posebnih mnemotehnika. Pri tome sedam informacija predstavlja prosječan kapacitet, a devet i pet su najviši i najniži kapacitet u normalnom rasponu kratkoročnog pamćenja.

Dugoročno pamćenje obuhvaća zadržavanje informacija u trajnijem obliku pohrane – tijekom dana, tjedna ili čak doživotno (Purves i sur., 2016). Velik broj informacija u dugoročnom pamćenju ostaje cijeli život. Zarevski (1997) navodi podjelu dugoročnog pamćenja na deklarativno i proceduralno pamćenje. Deklarativno pamćenje povezano je s pamćenjem činjenica i znanja, a može se podijeliti u dvije vrste: epizodičko pamćenje (pamćenje posebnih epizoda, tj. određenih događaja i određenih stvari i pojava, vezanih uz određeno vrijeme) i semantičko pamćenje (značenja riječi i pravila njihova kombiniranja u rečenice). Proceduralno pamćenje je znanje o tome kako nešto učiniti.

RADNO PAMĆENJE

Često se radno pamćenje koristi kao sinonim za kratkoročno pamćenje. I zaista, ta dva pojma su jako bliska, razlika je više teoretska nego praktična. Kratkoročno pamćenje odnosi se na skladištenje informacija, a radno pamćenje s njihovom manipulacijom. Radno pamćenje je vrlo važno jer je to korak koji prethodi spremanju informacija u dugoročno pamćenje. Ono je direktno povezano s mogućnošću učenja i održavanja pažnje kao i uspjehom u složenim zadacima poput logičkog zaključivanja i čitanja s razumijevanjem. Istraživanja su pokazala da djeca sa slabijim radnim pamćenjem imaju poteškoća pri učenju i ostvaruju slabiji školski uspjeh.

Kako poboljšati djetetovo radno pamćenje?

Postoji više vježbi kako poboljšati djetetovo radno pamćenje, a ovdje ćemo navesti nekoliko primjera. Važno je napomenuti da ne frustrirate dijete. Ako mu je teško, stanite. Pohvalite ga za trud i napredak, a ne samo kada uspije. Pokušajte od toga napraviti igru, jer ćete se na taj način i vi i vaše dijete zabavljati dok provodite vježbe pamćenja!

  1. Stavite na stol nekoliko bojica, gumica i čaša u različitim bojama. Zatim kažete djetetu (uputa može varirati po vašem izboru): “Uzmi crvenu bojicu i plavu gumicu te ih stavi u zelenu čašu.” Zatim neka dijete izvrši zadatak. Nakon prvog pokušaja, mijenjajte boje, oblike i uputu.
  2. Recite polako djetetu tri broja (otprilike jedan broj svake sekunde). Na primjer: “osam, četiri, dva”. Zatim tražite dijete da ih ponovi. Je li dijete uspjelo? Odlično! Sada pokušajte s četiri broja. Na primjer: “četiri, tri, sedam, jedan”. Ponovno tražite dijete da ponovi. Dodajte po jedan broj sve dok dijete ne uspije ponoviti niz i dobit ćete njegov kapacitet radnog pamćenja. Četiri je odličan rezultat za predškolca. Ako se dijete muči s ponavljanjem dva broja, obratite pažnju na druge znakove poteškoća s pamćenjem. Važno je da stanete sa zadatkom kada dijete ne može ponoviti niz jer vam nije cilj da dijete frustrirate. Ovo je vrlo efikasna metoda vježbanja radnog pamćenja. Možete ju koristiti bilo kad i bilo gdje. Koristite to kao igru, tako da vi prvi zadate niz i tražite dijete da ponovi. Zatim ono vama zada niz, a vi morate ponoviti. Ovu vježbu možete varirati i s riječima, bojama, ili za napredne – zadatak je izgovoreni niz ponoviti unatrag.
  3. Igra memory– zabavna i odlična igra za poboljšanje radne memorije. Sastoji se od određenog broja parova sličica koji se tijekom igre pokušavaju pronaći.
  4. Neka dijete podučava vas! Kada radite nešto s djetetom, zatražite ga da vam objasni što to točno radite, korak po korak. To pomaže djetetu da stvori vizualnu, verbalnu i kognitivnu vezu s aktivnošću koju izvršava.
  5. Igranje šaha – naučite svoje dijete kako igrati šah! Igranje šaha je jedan od najboljih načina za poboljšanje radnog pamćenja i kognitivnog procesiranja.
  6. Grupiranje. Pomozite svom djetetu da svlada bolje strategije učenja i pamćenja tako što ćete ga naučiti da grupira pojmove. Grupa je u ovom slučaju određeni broj povezanih elemenata. Sjećate se kako je kratkoročno pamćenje ograničeno? Što ako 1 4 7 nisu samo tri slučajna broja, nego datum 14.7.? Sada možemo zapamtiti tri broja, a zauzet će nam samo jedno (od onih 7) mjesta. Grupiranje je uvijek prisutno kod stvari koje znamo jako, jako dobro – ono je znak majstorstva u nekom području. Sve više i više informacija postaju isprepletene i počinju se ponašati kao jedna velika grupa.
  7. Vizualizacija. Kad pokušavate zapamtiti neki pojam, pokušajte ga vizualizirati u glavi ili čak i nacrtati. Ova metoda je posebno dobra kod pamćenja riječi, na primjer spiska za kupovinu. Zamislite sve stvari koje trebate kupiti na neobičnim mjestima u svom stanu. U mislima prolazite kroz stan – vidi brašno na ormariću s cipelama, mlijeko kapa s lustera… Idući put kad odete u kupovinu, ostavite spisak kod kuće i napravite igru za cijelu obitelj!
  8. Origami. Još jedna super zabavna i korisna aktivnost za vježbanje pamćenja je origami. Kad učite raditi nove oblike, radno pamćenje i pažnja su na maksimumu. Toliko je detalja na koje treba paziti! Kad napravite svinju po stoti put, u domeni smo dugoročnog, specifično proceduralnog pamćenja.

Koristeći neke od ovih tehnika, zasigurno ćete primijetiti značajne pomake u koncentraciji vašeg djeteta i poboljšanju radnog pamćenja. Kao i uvijek, pružanje zabavne, aktivne i podržavajuće okoline je najbolji način da pomognete djetetu u usvajanju novih vještina.

Izvor:

Upute za roditelje vezane za ranu komunikaciju u kući

~ petra ~ Komentiraj

Photo by Anna Shvets on Pexels.com

(1) Cilj rada u prvoj fazi:

  • Osvijestiti djetetu postojanje različitih zvukova i mogućnosti slušanja (zvukovi u okolini, glasovi, glazba).
  • Poticati dijete da se i samo glasa.

(2) Opće napomene uz komunikaciju u kući:

  • Govor roditelja i onih koji najčešće komuniciraju s djetetom treba biti uzor djetetu za njegovo vlastito glasanje, za njegov govor. Govor djeteta se ne ispravlja, ali se pozitivno potkrepljuje što znači da mu se na svako njegovo glasanje treba odgovoriti, tj. obratiti pažnju i otkiriti što dijete želi.
  • Sve radnje popratiti govorom, usmjeravati pažnju na lice i usne. Emocije se moraju “čitati” s lica – pričanje i igru popratiti smijehom, smiješkom, “kao da” plačem, ljutnjom, radošću. Prvo pričekati da dijete zadovolji svoj istraživački interes, a onda tražiti kontakt očima, tj. tražiti da gleda lice i usta.
  • Njegovati dodir i pokret u komunikaciji. Prislanjanjem glave djeteta na svoja prsa, ili ruke djeteta na svoj i njegov vrat, lice, obraze, nos i prsa omogućiti mu da osjeti vibracije koje se javljaju pri govoru.
  • Njegovati tjelesni kontakt – ritmično ljuljanje, pjevušenje – različita brzina i intenzitet (polagano – brzo / tiho – glasno).
  • U situaciji igre ne prekidati dijete, dati mu dovoljno vremena da istražuje i zadovolji svoje interese, a zatim mu skrenuti pažnju na druge aktivnosti ili objašnjenja.
  • Kako se dijete nalazi u negativističkoj fazi (odbija i protestira – “neću faza”) ne inzistirati na zahtjevu, pustiti dijete da se “ispuca” i pokaže svoju volju, a zatim, kad se udobrovolji, provesti svoju namjeru (situacija obuvanja ili oblačenja, hranjena…). Ne mora sve biti “sad i odmah”.
  • Strukturirati dnevne aktivnosti od buđenja do večernjeg lijeganja (naravno, uz primjerena odstupanja); igra, rad, odmor, pomaganje, šetnja… Uvođenje djeteta u vremenski slijed.
  • Koristiti prirodnu gestu i pokazivanje, akciju i pantomimu kad god je moguće.
  • U komunikaciji uvijek voditi računa o tome da se obraćamo djetetu licem u lice. Uspostavljati kontakt očima. Navikavati dijete na nošenje slušnog aparata. U igri i radu s djetetom ponašati se potpuno spontano i unositi što više emotivne topline; ne shvaćati rad s djetetom kao “školsku zadaću”.

(3) Sredstva koja se mogu koristiti za postizanje cilja:

  • Mogu biti sve vrste igračaka (npr. konjić za ljuljanje, tricikl, autići, plišane igračke – medo, maca, patka, pile, pas, zec, zatim lutke, kocke, lopta, vlak…), naročito zvučne igračke (zviždaljka, zvono, zvečka, udaraljke, ksilofon, usna harmonika, bubanj, dječji klavir ili “sintesajzer”, truba), zatim predmeti za svakodnevnu upotrebu u kućanstvu (lonci, poklopci, kuhače, metalne posude od kojih možemo napraviti zvečke), prirodni materijal (voda, pijesak, lipće, kestenje, kamenčići…).

(4) Primjeri igara za poticanje slušanja i govora u “slobodnom prostoru”:

  • Dijete skače na krilu uz naše glasanje i pridržavanje: “op op op… – opala!”. Na “opala” dižemo ga u zrak.
  • Ljuljamo dijete lijevo – desno na krilu: ono je okrenuto prema nama “la la la…”, na “buc” ga spuštamo glavom prema dolje.
  • Ljuljamo se prema djetetu koje nam sjedi nasuprot, približavajući svoju glavu njegovoj, na kraju se s njom lagano sudarimo; glasamo se pri tome: “o o o o o o… bum!”.
  • Kažiprstom gladimo djetetov dlan praveći po njemu krugove, glasajući se jednolično, a na kraju ga po dlanu udarimo uz jači usklik.
  • Dodirujemo mu prst po prst, uz tiho glasanje da bismo ga na kraju uštipnuli za palac uz glasniji povik “a a a a a a – A!”. No , poanta može biti i zagrljaj i poljubac.
  • Prve ritmičke igre često radimo uz pomoć igračke. Npr. konjić skače uz “op op op op…” i preskače preponu uz “o o o o – pa!”. Kako se te igre ponavljaju uvijek u istoj ritmičkoj strukturi, dijete očekuje određeni kraj u pravome trenutku i prvo počinje sudjelovati u tome. Time stvaramo slušnu pažnju, vježbamo koncentraciju. Od djeteta polako zahtijevamo nešto više od pozornosti i ugođaja – aktivno sudjelovanje: uzvraćanje dodira, pritiska, udarca, davanja otpora, oponašanje pokreta kojim smo animirali igračku i glasanja kojim smo pratili te radnje. Pomažući mu, glasajući se i praveći pokret zajedno s njime kasnije zahtijevamo da to radi samostalno. Npr. da na našoj ruci radi ono što smo mi na njegovoj, uz isto ritmičko glasanje, ili da nas oponaša u okretu i glasanju ljuljajući lutku. Pri ljuljanju lutke ritam je usporen, a glas modulirano – pjevan, što čini ritmički verbalan model razgovjetnijim i djetetu daje više vremena za perceptivnu obradu i reprodukciju.

Iskustvo potvrđuje: što je dijete mlađe ili manje sposobno za slušnu percepciju, više koristimo dodir, pokret, igračku i sl. Tako zapravo intuitivno pojačavamo akustički podražaj, usklađujući ga s podražajima koji su djetetu lakši za percepciju.

Pri reprodukciji dijete će upotrijebiti isti dodir, pokret ili igračku, jer će mu isti podražaj, koji mu je prije pomogao pri percepciji zvučnog podražaja, pomoći i pri njegovoj reprodukciji. Najvažnije je da zadatak bude djetetu primjeren. Podržavati i ponavljati one igre koje dijete voli i u kojima se ugodno osjeća, sve što mu je “teško” izbjegavati, jer dijete može odbiti suradnju.

(5) Vođenje dnevnika

  • Preporučamo vođenje dnevnika, u posebnoj bilježnici, najmanje jednom tjedno (odrediti dan, npr. petak navečer, kad ćemo bilježiti zapažanja o ponašanju i govoru djeteta proteklih dana). Ili ako je moguće, upisati novo ponašanje odmah kad se dogodi.
  • Zabilježiti koje smo igre s djetetom igrali i ponašanje djeteta – da li mu se igra svidjela, je li reagiralo na naše glasanje; je li pokušavalo oponašati naše pokrete i glasanje, kako je to djetetu polazilo za rukom (koje glasove proizvodi; je li se javio koji novi glas; varira li intenzitet glasanja…).

Izvor: Centar za rehabilitaciju ERF-a, Kabinet za oštećenje sluha: “Upute za roditelje za razdoblje od tri mjeseca”

VJEŽBA BR. 8 – Pjesme za razvoj govora

~ petra ~ Komentiraj

“Glavko Trapavko”

Glavko Trapavko

na zid je stao,

Glavko Trapavko

sa zida je pao.

Svi kraljevi ljudi

i konjica smjela

Ne mogu Glavka

sastavit cijela.

.

“Tikali-takali-tak!”

Tikali-takali-tak!

Miš se popeo na sat.

Sat otkuca bim-bom,

Mišić s njega trkom!

Tikali-takali-tak!

.

“Pikori-dikori-pak!”

Pikori-dikori-pak!

Prase je skočilo u zrak!

Trči za njim brže-bolje,

da ga odmah spustiš dolje!

.

Iz knjige “Pjesme bake Guske”; prepjevala Ilona Posokhova; Planet Zoe d.o.o., Zagreb

PREPORUKA BR. 5 – Vježbenica za razvoj predvještina čitanja i pisanja

~ petra ~ Komentiraj

SANJA LANC; MAJA VINCEK SLUNJSKI: “IZ VRTIĆA U ŠKOLU”

Sanja Lanc; Maja Vincek Slunjski: “Iz vrtića u školu”

Iz uvoda1

Ako ste uzeli ovu vježbenicu u ruke, vjerujemo da vas zanimaju vještine koje su potrebne za početno čitanje i pisanje. Možda je vaš budući đak zainteresiran za slova pa tražite nove zadatke. Možda ste odgojitelj koji želi dobro pripremiti vašu skupinu za početak čitanja. Možda ste učitelj koji treba potaknuti one učenike koji kasne u razvoju predvještina. možda ste logoped koji želi strukturirani pregled i ideje iz prakse. Nadamo se da će vam ova vježbenica pomoći u tome.

Cilj je provesti odrasle i djecu kroz niz vještina koje nam omogućuju dobro čitanje i pisanje. Pokušale smo objasniti zašto smatramo da je neki zadatak bitan kako bismo vam pružili ideju što još možete vježbati. U praksi smo se susrele s mnogo roditelja koji traže pomoć u pripremi svog djeteta za školu. Priznajmo, škola se promijenila otkad smo mi bili u klupama! Bez obzira na promjene koje su se dogodile i tek slijede, ovdje ćete pronaći zadatke koji će pomoći svakome predškolarcu. Odraslima će biti pomoć i potpora u toj velikoj promjeni koja se događa prije škole.

A zaista je velika. Mnogi roditelji nisu svjesni da djeca stižu u prvi razred s različitim predznanjima. Djeca koja nemaju dobro razvijene predčitalačke vještine nažalost se susreću s neuspjehom u prvim danima škole i moraju uložiti silan trud da bi dostigli druge vršnjake. Bez obzira na modernu tehnologiju, čitanje i pisanje su naša svakodnevnica. Pokušajmo ,malenima zajedno olakšati taj prijelaz u čarobni svijet slova, riječi i priča.

Za kraj pogledajmo ovaj shematski prikaz koji opisuje put kojima djeca ovladavaju vještinama potrebnima za početno čitanje. Pokušale smo što bolje organizirati vježbenicu kako bi slijedila ovu razvojnu liniju. Na početku ćemo objasniti ove pojmove kako bi lakše razumjeli zadatke i igre koje slijede.

STAPANJE SLOGOVA -> RASPOZNAVANJE RIME -> RAŠČLAMBA SLOGOVA -> PROIZVODNJA RIME -> STAPANJE GLASOVA -> RAŠČLAMBA GLASOVA

Literatura:

  1. Lanc, S.; Vincek Slunjski, M.: “Iz vrtića u školu”, Ljevak, Zagreb, veljača 2021.

Kako možete podržati svoje dijete?

~ petra ~ Komentiraj


Izvor slike: Juan Pablo Serrano Arenas on Pexels.com

Ne oklijevajte

Što prije svojem djetetu osigurate optimalnu medicinsku skrb i stručno praćenje akustičara, to mu je lakše te su manja ograničenja u razvoju. Što se ranije tretira i kompenzira oštećenje sluha, to ćete i Vi sami ranije dobiti potporu: liječnici i akustičari pomoći će Vašem djetetu djelom, a Vama savjetom. Što se bolje snalazite, bolje ćete moći pomoći svom djetetu.

Nema razloga za strah

Kada dijete nakon liječničke obrade dobije slušna pomagala ona će pomoći Vašem djetetu u slušanju. Vaše će se dijete brže i lakše naviknuti na slušno pomagalo ako je i Vaš osoban stav pozitivan. Ne zaboravite da su djeca prilagodljivija od odraslih. Vašem je djetetu vjerojatno puno lakše naviknuti se na slušno pomagalo nego što bi to Vama bilo.

Iskoristite mogućnost poticanja

Liječnici i akustičari trebali bi biti prve, no ne i jedine adrese kad je riječ o slušnim oštećenjima u djece. Vaše dijete možda ne treba samo slušna pomagala, nego i logopeda, senzornog terapeuta i sl., poticanje u ranoj dobi te poticanje govorno – jezičnog razvoja. Organizirajte mrežu stručnjaka za pomoć – Vaše dijete mora dobiti svu potrebnu pomoć. U javnim službama dobit ćete savjet i informacije o mogućnostima poticanja i ponudama raznih vrsta potpora.

Za sve je potrebno vrijeme

Kad se djetetu dodijeli slušno pomagalo, javlja se, među ostalima, očekivanje da će sada preko noći sve biti u redu. Uzmite u obzir činjenicu da Vaše dijete vjerojatno već duže vrijeme ima oštećenje sluha, što se negativno odrazilo na razvoj njegovog govora, njegovo društveno ponašanje i način kretanja. Potrebno je vrijeme da bi se kompenzirali ti nedostatci. Da bi moglo čuti uz slušna pomagala, a u nerijetkim slučajevima i naučilo govorit, Vašem je djetetu potrebno vrijeme, strpljenje i Vaše pouzdanje.

Izvor: Neuroth brošura: “I male uši žele čuti”, Zagreb

10 savjeta za djecu sa slušnim pomagalom

~ petra ~ Komentiraj

Slika preuzeta sa http://www.hearinglikeme.com
  1. Baterije su važne, ali otrovne

Pazite na to da Vaše dijete ne stavlja baterije u usta ni da ih pokušava progutati – što ne vrijedi samo za baterije u slušnim pomagalima, nego i za sve druge baterije. Baterije uvijek čuvajte izvan dosega djece.

  1. Robusna, ali ne i neuništiva

Slušna pomagala za djecu u pravilu su vrlo robusna, ali nemaju “oklop”. Ipak pripazite na to da djeca još u ranoj dobi nauče pažljivo postupati sa slušnim pomagalima: bacanje slušnih pomagala nije dobro ni za najrobusnije slušno pomagalo.

  1. Izbjegavati vlagu

Uho i zvukovod stvaraju vlagu kojima slušna pomagala dobro odolijevaju, pod uvjetom da se redovito suše. No, kod tuširanja, kupanja ili plivanja bolje je da Vaše dijete skine slušna pomagala – to vrijedi i u slučaju ekstremnih kišnih padalina.

  1. Zaštita od visokih temperatura

Visoke temperature nisu dobre ni za jedan elektronički uređaj – to vrijedi i za slušno pomagalo Vašeg djeteta. Zaštite slušno pomagalo od izravnog sunca (primjerice na pokrovu prtljažnika u autu ili na balkonskom stolu na žarkom suncu). To vrijedi, uostalom, i za toplinu prilikom sušenja kose fenom: prije sušenja kose fenom dijete bi trebalo skinuti svoje slušno pomagalo.

  1. Nanošenje proizvoda za njegu kose i uređivanje

I kemikalije iz proizvoda za njegu kose u pravilu štete slušnim pomagalima. Ako Vaše dijete nanosi proizvode kao što su gel ili sprej za kosu, slušno pomagalo bi trebalo prije toga skinuti i ponovno staviti tek kada je uređivanje gotovo.

  1. Istraživanje, ali na ispravan način

Djeca su po prirodi vrlo znatiželjna i istražuju sve moguće (i nemoguće). Ne dozvolite svojem djetetu da razgledava unutrašnjost slušnog pomagala. No, ako istraživački nagon ipak prevladava, zamolite svojeg akustičara da Vašem djetetu pokaže unutrašnjost slušnog pomagala.

  1. Razigrano društvo

Psi, mačke i drugi kućni ljubimci mogu biti vrlo razigrani. Pazite na to da Vaše dijete ne ostavlja svoje slušno pomagalo bez zaštite po cijelom stanu i da svojem “najdražem prijatelju” za igru ne dozvoli da ga liže, grebe, žvače ili čak i proguta.

  1. Čuvanje na sigurnom mjestu

Slušna pomagala su vrlo melena, što znači da se lako zagube i teško opet pronalaze. Naviknite svoje dijete da slušno pomagalo čuva na sigurnom, zaštićenom mjestu – najbolje slušno pomagalo ne vrijedi ništa ako ga više ne možete pronaći.

  1. Čišćenje, ali ispravno

Slušno pomagalo vašeg djeteta treba svaki dan očistiti suhom, čistom krpom i staviti u kutiju za sušenje. Umetke za uho treba skinuti i očistiti tekućinom za čišćenje.

  1. Čudan zvuk

Ako Vaše dijete sa slušnim pomagalom odjednom drukčije čuje, trebalo bi Vas upozoriti na to. Stetoklipom se može provjeriti treba li slušno pomagalo očistiti, pregledati, zamijeniti bateriju, dodatno namjestiti ili popraviti.

Izvor: Neuroth brošura: “I male uši žele čuti”, Zagreb