Anatomija ljudskog uha

Što prije svojem djetetu osigurate optimalnu medicinsku skrb i stručno praćenje akustičara, to mu je lakše te su manja ograničenja u razvoju. Što se ranije tretira i kompenzira oštećenje sluha, to ćete i Vi sami ranije dobiti potporu: liječnici i akustičari pomoći će Vašem djetetu djelom, a Vama savjetom. Što se bolje snalazite, bolje ćete moći pomoći svom djetetu.

Nema razloga za strah

Kada dijete nakon liječničke obrade dobije slušna pomagala ona će pomoći Vašem djetetu u slušanju. Vaše će se dijete brže i lakše naviknuti na slušno pomagalo ako je i Vaš osoban stav pozitivan. Ne zaboravite da su djeca prilagodljivija od odraslih. Vašem je djetetu vjerojatno puno lakše naviknuti se na slušno pomagalo nego što bi to Vama bilo.

Iskoristite mogućnost poticanja

Liječnici i akustičari trebali bi biti prve, no ne i jedine adrese kad je riječ o slušnim oštećenjima u djece. Vaše dijete možda ne treba samo slušna pomagala, nego i logopeda, senzornog terapeuta i sl., poticanje u ranoj dobi te poticanje govorno – jezičnog razvoja. Organizirajte mrežu stručnjaka za pomoć – Vaše dijete mora dobiti svu potrebnu pomoć. U javnim službama dobit ćete savjet i informacije o mogućnostima poticanja i ponudama raznih vrsta potpora.

Za sve je potrebno vrijeme

Kad se djetetu dodijeli slušno pomagalo, javlja se, među ostalima, očekivanje da će sada preko noći sve biti u redu. Uzmite u obzir činjenicu da Vaše dijete vjerojatno već duže vrijeme ima oštećenje sluha, što se negativno odrazilo na razvoj njegovog govora, njegovo društveno ponašanje i način kretanja. Potrebno je vrijeme da bi se kompenzirali ti nedostatci. Da bi moglo čuti uz slušna pomagala, a u nerijetkim slučajevima i naučilo govorit, Vašem je djetetu potrebno vrijeme, strpljenje i Vaše pouzdanje.

Izvor: Neuroth brošura: “I male uši žele čuti”, Zagreb

10 savjeta za djecu sa slušnim pomagalom

2 lipnja, 20228 ožujka, 2023 ~ petra ~ Komentiraj

*Slika preuzeta sa http://www.hearinglikeme.com*

Baterije su važne, ali otrovne

Pazite na to da Vaše dijete ne stavlja baterije u usta ni da ih pokušava progutati – što ne vrijedi samo za baterije u slušnim pomagalima, nego i za sve druge baterije. Baterije uvijek čuvajte izvan dosega djece.

Robusna, ali ne i neuništiva

Slušna pomagala za djecu u pravilu su vrlo robusna, ali nemaju “oklop”. Ipak pripazite na to da djeca još u ranoj dobi nauče pažljivo postupati sa slušnim pomagalima: bacanje slušnih pomagala nije dobro ni za najrobusnije slušno pomagalo.

Izbjegavati vlagu

Uho i zvukovod stvaraju vlagu kojima slušna pomagala dobro odolijevaju, pod uvjetom da se redovito suše. No, kod tuširanja, kupanja ili plivanja bolje je da Vaše dijete skine slušna pomagala – to vrijedi i u slučaju ekstremnih kišnih padalina.

Zaštita od visokih temperatura

Visoke temperature nisu dobre ni za jedan elektronički uređaj – to vrijedi i za slušno pomagalo Vašeg djeteta. Zaštite slušno pomagalo od izravnog sunca (primjerice na pokrovu prtljažnika u autu ili na balkonskom stolu na žarkom suncu). To vrijedi, uostalom, i za toplinu prilikom sušenja kose fenom: prije sušenja kose fenom dijete bi trebalo skinuti svoje slušno pomagalo.

Nanošenje proizvoda za njegu kose i uređivanje

I kemikalije iz proizvoda za njegu kose u pravilu štete slušnim pomagalima. Ako Vaše dijete nanosi proizvode kao što su gel ili sprej za kosu, slušno pomagalo bi trebalo prije toga skinuti i ponovno staviti tek kada je uređivanje gotovo.

Istraživanje, ali na ispravan način

Djeca su po prirodi vrlo znatiželjna i istražuju sve moguće (i nemoguće). Ne dozvolite svojem djetetu da razgledava unutrašnjost slušnog pomagala. No, ako istraživački nagon ipak prevladava, zamolite svojeg akustičara da Vašem djetetu pokaže unutrašnjost slušnog pomagala.

Razigrano društvo

Psi, mačke i drugi kućni ljubimci mogu biti vrlo razigrani. Pazite na to da Vaše dijete ne ostavlja svoje slušno pomagalo bez zaštite po cijelom stanu i da svojem “najdražem prijatelju” za igru ne dozvoli da ga liže, grebe, žvače ili čak i proguta.

Čuvanje na sigurnom mjestu

Slušna pomagala su vrlo melena, što znači da se lako zagube i teško opet pronalaze. Naviknite svoje dijete da slušno pomagalo čuva na sigurnom, zaštićenom mjestu – najbolje slušno pomagalo ne vrijedi ništa ako ga više ne možete pronaći.

Čišćenje, ali ispravno

Slušno pomagalo vašeg djeteta treba svaki dan očistiti suhom, čistom krpom i staviti u kutiju za sušenje. Umetke za uho treba skinuti i očistiti tekućinom za čišćenje.

Čudan zvuk

Ako Vaše dijete sa slušnim pomagalom odjednom drukčije čuje, trebalo bi Vas upozoriti na to. Stetoklipom se može provjeriti treba li slušno pomagalo očistiti, pregledati, zamijeniti bateriju, dodatno namjestiti ili popraviti.

Izvor: Neuroth brošura: “I male uši žele čuti”, Zagreb

RANA INTERVENCIJA

29 ožujka, 20228 ožujka, 2023 ~ petra ~ Komentiraj

*_{Slika MART PRODUCTION on Pexels.com}*

Ulaganje u ranu intervenciju djeteta sa slušnim poteškoćama dovodi do stvaranja temelja za pozitivan učinak za razvoj govora i stvara rutinu za kasnije logopedske vježbe. U nastavku donosim vlastita iskustva, tj. vježbe koje sam koristila dok je moje dijete bilo manje, tj. od negdje 6 mjeseci do treće godine djeteta. Neke od iskustva/vježbi koristim i dalje.

Pozitivan stav koji se svjesno a i nesvjesno prenosi na dijete.
Kroz interakciju/igru sa djetetom provoditi zadane vježbe.
Pričati razgovjetno sa jako otvorenim ustima.
Puno nositi dijete u naručju i pjevati pjesmice uz ritam (pjevati dječje pjesmice, ali i smisliti pjesmice o danu i zajedničko provedenom vremenu).
Uspavljivati dijete noseći ga uz pjesmice.
Npr. za pjesmicu “Boc – boc iglicama”: staviti dijete u hranilicu/krevet i oponašati rukama radnje te pjesmice (npr. za “boc-boc iglicama” pikati dijete po tijelu sa prstima, za “ne diraj ga ručicama” uzeti djetetovu ručicu a sa vlastitom mahati ne-ne, itd.). Isti princip vrijedi i za druge dječje pjesmice.
Opisivati djetetu što će se sve raditi, stalno mu pričati i sve objašnjavati.
Crtati djetetu što će se radit, gdje će se ići i sl. (dijete crtati sa aparatićima da ih prihvati od samoga početka).
Čitati djetetu knjige gdje vizualno objašnjavati i pokazivati pojmove, npr. za loptu sa rukama pokazivati kao krug.
Dopustiti djetetu da sve dira i pogleda i sve to imenovati (opasne stvari preskočiti).
Koristiti velika ogledala (npr. u kupaoni ili u hodniku). Raditi sve moguće grimase, pokazivati se i skrivati. Kasnije kada je dijete veće koristiti ogledala za ispravljanje krivih glasova/riječi, npr. dijete najprije pogleda roditelja, zatim ono izgovori ispravni glas/riječ.
Raditi buku, kucati po zidovima, stolicama, staklima i sl.
Crtati sa prstićima, raditi sa tijestom, ugl. grubu motoriku, kasnije i finu.
Plesati (npr. ringe ringe raja).
“Baby sign”, tj. dječje znakovanje.

Svojem djetetu sam napravila dobru bazu upravo sa ovim gore vježbama i smatram da je to stvorilo dobar temelj i da je zato progovorila. Svako je dijete posebno i treba se njemu prilagoditi i što ono voli, ali uz pozitivan stav koji vodi do određenih pozitivnih rezultata u jednom trenutku.

VJEŽBA BR. 6 – Pjesme za razvoj govora

3 veljače, 20228 ožujka, 2023 ~ petra ~ Komentiraj

Tito Bilopavlović: “Bila jedna”

Bila jedna zvrckalica,

bila jedna trčkalica,

bila jedna mućkalica,

bila jedna durilica,

bila jedna žmurilica,

bila jedna pjevalica,

bila jedna gledalica,

bila jedna štipkalica,

bila jedna kričalica,

bila jedna češkalica,

bila jedna pričalica,

bila jedna greškalica,

bila jedna vickalica,

bila jedna smijalica,

bila jedna skakalica,

bila jedna plakalica,

bila jedna papalica,

bila jedna svadljivica,

bila jedna mirilica,

bila jedna svirilica,

a sve iza jednog lica.

Ime joj je Klinkilica.

Tito Bilopavlović: “Tko je to”

Vrlo je živ, živ,

vrlo je siv, siv.

Nije fin ko slavuj,

nije ljut ko kraguj.

Brz je letač,

loš je pjevač.

To zna već i barski žabac:

Ta se ptica zove … (vrabac).

Audiološke pretrage

22 siječnja, 202222 siječnja, 2022 ~ petra ~ Komentiraj

*^{Izvor Karolina Grabowska za Pexels.com}*

Tonska audiometrija (TA)

Tonska audiometrija znači određivanje najmanje glasnoće čistog tona kojeg ispitanik čuje (praga sluha). Ispituje se uz pomoć tonskog audiometra sa slušalicama u za to predviđenoj kabini, tihoj komori. Ispitivanje se provodi na nekoliko frekvencija, od niskih do visokih tonova. Dobivene točke se spajaju i tako se dobiva grafički prikaz praga sluha. Ispituje se tzv. zračna vodljivost, koja je prirodni način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić i prenosi se dalje, te koštana vodljivost gdje se zvuk prenosi direktno na kost iza uha vibratorom i zaobilazi zvukovod, bubnjić i slušne koščice. Najmanja dob za tonsku audiometriju je po prilici tri godine, što varira od djeteta do djeteta. Vrlo je važno da tonsku audiometriju provodi iskusan audiološki tehničar, koji će prepoznati nehotično, ali i hotimično pogrešno prikazivanje praga sluha. U prvom slučaju kod velikih razlika u pragu sluha između dva uha uključit će zaglušivanje boljeg uha (u protivnom ton pušten na bolesno uho čuje se na drugoj strani, pa se na bolesnoj strani dobiva “bolji” rezultat). U drugom slučaju prepoznaje ispitanika koji je spreman “lažirati” nalaz zbog koristi.

Govorna audiometrija (GA)

Govorni audiogram mjeri postotak razabiranja riječi u uvjetima bez i s pozadinskom bukom. Dakle, umjesto čistog tona koristi se riječ koju ispitanik ponavlja. Mjeri se prag razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoće i maksimalna razabirljivost. Pretraga uključuje nekoliko razina duž slušnog puta do tonskog audiograma.

Timpanometrija, timpanogram (TG)

U uho se postavlja sondica koja u sebi ima tri kanala: minijaturni zvučnik, mikrofon za snimanje vraćenog/reflektiranog zvuka i kanal kojim se mijenja tlak u zvukovodu s mjeračem. Timpanogram je krivulja koja pokazuje koliko se zvuka koji je pušten u zvukovod odbilo o bubnjić i vratilo u mikrofon. U normalnim uvjetima tlak iza bubnjića mora biti jednak atmosferskom, što je znak dobre funkcije Eustahijeve tube, kanala koji spaja srednje uho s početnim dijelom ždrijela. U zdravom uhu je najmanja refleksija zvuka od bubnjića kad je tlak u zvukovodu nepromijenjen. Ako iza bubnjića postoji negativan tlak (slabije radi E. tuba), optimalno područje provođenja zvuka postiže se tek kad u zvukovod primijenimo negativan tlak. Očitavši taj tlak na uređaju indirektno, doznajemo tlak u srednjem uhu. Ako je iza bubnjića sadržaj (sekret, gnoj, krv…), promjenom tlaka refleksija se ne mijenja, krivulja timpanograma je ravna. Dakle, timpanometrija nije metoda mjerenja sluha, nego govori o tlaku u srednjem uhu i njegovoj podatljivosti (elastičnost sistema bubnjić – slušne koščice). Pogodna je i za malu djecu jer nije potrebna suradnja.

Ako postoji rupica na bubnjiću, timpanometrija se ne može izvesti. U tom slučaju se uz pomoć istog uređaja mjeri prohodnost E. tube.

Kohleostapesni refleks (STAR-STApesni Refleks)

Uređaj za timpanometriju koristi se i za određivanje stapesnog refleksa. Kad se u uho pusti zvuk određene jakosti, refleksno se stisne mali mišić u srednjem uhu i promijeni podatljivost (pomičnost, elastičnost) sistema slušnih koščica, odnosno smanji provođenje zvuka prema unutarnjem uhu. Smatra se da je riječ o zaštitnom refleksu od prevelike buke. Refleks se koristi u dijagnostičke svrhe jer se signal do mišića prenosi putem ličnog živca, pa se može odrediti je li oštećenje ličnog živca iznad ili ispod spomenutog mišića. Kad je oštećenje sluha uzrokovano poremećajem receptora u pužnici, glasnoća zvuka potrebna za izazivanje refleksa je manja negoli je normalno.

Takav podatak služi za određivanje mjesta oštećenja sluha. Ukrućenje slušnih košćica kod bolesti srednjeg uha također se otkriva stapesnim refleksom. Otoskleroza je primjer takvog oboljena, a predstavlja relativno čest uzrok izlječivog oštećenje sluha. STAR se kao i timpanogram može izvesti bez suradnje ispitanika.

Evocirani slušni potencijali (BERA, ABR, BSR…)

Za ispitivanje funkcije slušnog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuđenih potencijala moždanog debla. Pretraga se provodi u zamračenoj tihoj komori, ležećki. Na oba uha ili iza njega, te na čelu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male elektrode. Zvučni podražaj pobuđuje električne impulse u slušnom živcu, koji putuje prema mozgu. Živčane niti se prekapčaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine živčanih stanica. Kad impuls stigne u jezgru, odašilje se zajednički električni impuls većeg broja stanica, što se snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do određene jezgre procjenjuje se funkcija slušnog puta i donese zaključci o mogućim poremećajima. Kod navedenog snimanja koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traženje praga sluha kod osoba koje ne mogu surađivati, najčešće kod male djece. Dijete se mora prije snimanja pripremiti, da na pregled dođe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom djetetu. Prije početka se daje čepić sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnošću potvrđuje ima li dijete oštećenje sluha ili ne. Dijete također mora biti mirno, najbolje uspavano nakon hranjena, a snimanje je mnogo kraće i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se prisloni slušalica s elektrodama i nije potrebno lijepljene. Ako je potrebna preciznija dijagnostika ili dijete nije prošlo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno snimanje.

Otoakustička emisija (OAE)

Relativno je nova pretraga, temeljena na zvuku stvorenom u pužnici, a snima se u tihoj komori. Postoji spontana emisija zvuka te nekoliko vrsta izazvane emisije. U uho se stavlja sondica sa zvučnikom i mikrofonom, a ispitanik ne mora ništa pokazivati. Rezultat se očitava uz pomoć kompjutora. Izostanak otoakustičke emisije povezan je s oštećenjem receptora, osjetilnih stanica u pužnici. Pretraga služi za potvrdu receptorskog oštećenja, i to prije nego što je ono vidljivo na tonskom audiogramu. OAE se kao i BERa koristi u ranoj dijagnostici sluha u djece. U našim rodilištima provodi se sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha otoakustičkom emisijom. Ako novorođenče ne prođe test, odnosno pozitivno je na oštećenje sluha na OAE, može se reći da oštećenje vjerojatno postoji, no ne može se reći koliko je. Dodatna obrada i BERA daju preciznije informacije.

Izvor:

doc. dr. sc. Mihael Ries: Audiološke pretrage; portal Vaše zdravlje; 2005. [https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/audioloske-pretrage]

PREPORUKA BR. 3 – Knjiga namijenjena roditeljima djece usporena govorno – jezičnog razvoja

23 prosinca, 2021 ~ petra ~ Komentiraj

RENATA RADE: “POTICANJE RANOG GOVORNO – JEZIČNOG RAZVOJA”

Opis

Ovaj je priručnik dobrodošao svakom roditelju koji želi dobiti više informacija o poticanju razvoja govora djeteta. Oni koji u praksi rade s djecom koja imaju teškoće u govorno – jezičnom razvoju svakodnevno susreću zabrinute roditelje njihovih malih pacijenata. Zahvaljujući prof. Rade oni dobivaju cjelovite odgovore na mnoga pitanja koja postavljaju i terapeutu i sebi: kako početi, što vježbati, koliko vježbati kod kuće? Priručnik je sinteza višegodišnjeg rada autorice i njezine svakodnevne prakse, teorijskog znanja i razmišljanja, a pisan je jasnim, jednostavnim jezikom. Logopedu – terapeutu često nedostaje dobra suradnja s roditeljima. Ovaj će priručnik olakšati rad i roditeljima i terapeutima.

PREPORUKA BR. 2 – Slikovnice/knjige o slušnim poteškoćama

16 prosinca, 20218 ožujka, 2023 ~ petra ~ Komentiraj

Dijete sa slušnim poteškoćama u jednom trenutku postane svjesno svojih aparatića/pužnica i počinje tražiti odgovore na pitanja poput onih zašto ne čuje dobro, kako izgleda proces dobivanja aparatića/pužnica, kako se uklopiti u društvo i na puno drugih pitanja vezanih za sluh. Jedan od načina da dijete postane samosvjesno, da prepoznaje svoje vrijednosti, ali i ograničenja je kroz čitanje slikovnica i knjiga.

Na hrvatskom tržištu trenutno ne postoje knjige i slikovnice koje bi djetetu s oštećenjem sluha približile svijet sluha i proces dobivanja aparata, umjetnih pužnica te dale objašnjenja vezano za probleme sa kojima se oni suočavaju. Također bi kroz ovakve knjige i slikovnice čujuća djeca učila i upoznavala se sa sluhom, aparatima i sl., te na taj način naučila o različitostima gdje bi se stvorili preduvjeti za razumijevanje i prihvaćanje nagluhe i gluhe djece.

Trenutno što postoji je Neurothova brošura u tri djela o djevojci Paoli koja treba nositi slušne aparatiće. U tim brošurama opisani su pojedinačni koraci u cijelom procesu i objašnjeni su audiometrija, izrada umetka, ponašanje u školi i sl.

U nastavku slijede knjige i slikovnice na engleskom jeziku s glavnim likovima koji imaju slušnih problema:

Jenna Harmke: “Bessie Needs Hearing Aids“