Glavko Trapavko
na zid je stao,
Glavko Trapavko
sa zida je pao.
Svi kraljevi ljudi
i konjica smjela
Ne mogu Glavka
sastavit cijela.
.
Tikali-takali-tak!
Miš se popeo na sat.
Sat otkuca bim-bom,
Mišić s njega trkom!
Tikali-takali-tak!
.
Pikori-dikori-pak!
Prase je skočilo u zrak!
Trči za njim brže-bolje,
da ga odmah spustiš dolje!
.
Iz knjige “Pjesme bake Guske”; prepjevala Ilona Posokhova; Planet Zoe d.o.o., Zagreb
ŠA , ŠE , ŠI , ŠO , ŠU
AŠA , EŠE , IŠI , OŠO , UŠU
AŠ , EŠ , IŠ , OŠ , UŠ
ŠKAKLJANJE, ŠKARE, ŠKOLA, ŠKOLJKA, ŠKRGA
ŠKRGUT, ŠKRIPANJE, ŠPAGA, ŠPANJOLKA, ŠPEKULA
ŠTEDNJA, ŠTEKA, ŠTIVO, ŠTREBER, ŠTUKA
ŠAH, ŠAL, ŠAPAT, ŠARA, ŠARKA
ŠARM, ŠEF, ŠEŠIR, ŠETALIŠTE, ŠETNJA
ŠIBENIK, ŠIJA, ŠIKARA, ŠIŠMIŠ, ŠOFER
ŠOGOR, ŠUBARA, ŠUMA, ŠUŠANJ, BAŠTINA
BAŠKA, BRAŠNO, DAŠAK, DUŠA, KAŠALJ
KIŠA, KIŠOBRAN, OŠIT, OŠTRENJE, PAŠTA
PAŠTETA, PIŠTOLJ, PJEŠAK, POŠTA, POŠTAR
UŠI, UŠTIPAK, UŠTEDA, VIŠAK, BROŠ
FINIŠ, FIŠ, FLEŠ, FUŠ, GULAŠ
KEŠ, MIŠ, OMIŠ, PLIŠ, ŠAŠ
ŠIŠMIŠ, VEŠ
VANI PADA KIŠA.
ŠIME NOSI KIŠOBRAN.
ŠIBENIK JE LIJEPI GRAD.
ŠIŠMIŠ LETI.
VEŠ JE PRLJAVI.
GULAŠ JE JAKO UKUSAN.
BAKA ŠIVA ŠOS.
SAŠA IDE U ŠKOLU.
MAŠA IMA UŠI.
JOŠKO REŽE ŠKARAMA.
Izvor:
Ulaganje u ranu intervenciju djeteta sa slušnim poteškoćama dovodi do stvaranja temelja za pozitivan učinak za razvoj govora i stvara rutinu za kasnije logopedske vježbe. U nastavku donosim vlastita iskustva, tj. vježbe koje sam koristila dok je moje dijete bilo manje, tj. od negdje 6 mjeseci do treće godine djeteta. Neke od iskustva/vježbi koristim i dalje.
Svojem djetetu sam napravila dobru bazu upravo sa ovim gore vježbama i smatram da je to stvorilo dobar temelj i da je zato progovorila. Svako je dijete posebno i treba se njemu prilagoditi i što ono voli, ali uz pozitivan stav koji vodi do određenih pozitivnih rezultata u jednom trenutku.
Bila jedna zvrckalica,
bila jedna trčkalica,
bila jedna mućkalica,
bila jedna durilica,
bila jedna žmurilica,
bila jedna pjevalica,
bila jedna gledalica,
bila jedna štipkalica,
bila jedna kričalica,
bila jedna češkalica,
bila jedna pričalica,
bila jedna greškalica,
bila jedna vickalica,
bila jedna smijalica,
bila jedna skakalica,
bila jedna plakalica,
bila jedna papalica,
bila jedna svadljivica,
bila jedna mirilica,
bila jedna svirilica,
a sve iza jednog lica.
Ime joj je Klinkilica.
Vrlo je živ, živ,
vrlo je siv, siv.
Nije fin ko slavuj,
nije ljut ko kraguj.
Brz je letač,
loš je pjevač.
To zna već i barski žabac:
Ta se ptica zove … (vrabac).
ŽA, ŽE, ŽI, ŽO, ŽU
AŽA, EŽE, IŽI, OŽO, UŽU
AŽ, EŽ, IŽ, OŽ, UŽ
ŽBUKA, ŽDERO, ŽVAKA, ŽABA, ŽABNJAK
ŽAL, ŽALBA, ŽALJENJE, ŽAMOR, ŽAR
ŽARA, ŽARKO, ŽARULJA, ŽELE, ŽELJKA
ŽELJKO, ŽEMLJA, ŽENA, ŽENEVA, ŽENIDBA
ŽENIK, ŽETON, ŽETVA, ŽIG, ŽILA
ŽILET, ŽIR, ŽIRAFA, ŽITELJ, ŽITO
ŽIVINA, ŽIVOT, ŽIVOTINJA, ŽIŽAK, ŽOHAR
ŽUDNJA, ŽULJ, ŽUPA, ŽUPNIK, ŽURKA, ŽURNAL
AŽDAJA, BILJEŽENJE, BREŽULJAK, BUŽIR
GARAŽA, GAŽA, GLEŽANJ, GUŽVA, JUŽNJAK
KALJUŽA, KNJIŽARA, KOMIŽA, KOŽA, KRIŽA
KRUŽOTOK, LOŽA, LUŽINA, MNOŽINA, MOŽDINA
MREŽA, NEŽENJA, NUŽDA, PLAŽA, PRŽIONA
RUŽA, RIŽA, BLAŽ, DAVEŽ, DUŽ,
JEŽ, DUŽD, KOLAŽ, KRIŽ, LAŽ,
LUPEŽ, MUŽ, MADEŽ, PUŽ
PUŽ JE U ŠUMI.
MELITA LAŽE.
BLAŽ IDE U ŠKOLU.
ŽARKO VOLI ŽANU.
JURA VOLI JESTI RIŽU.
ŽIRAFA IMA DUGI VRAT.
ŽVAKAĆA JE SLATKA.
U KOMIŽI JE SUNCE.
MREŽA JE U MORU.
JEŽ IMA BODLJE.
Izvor:
Tonska audiometrija znači određivanje najmanje glasnoće čistog tona kojeg ispitanik čuje (praga sluha). Ispituje se uz pomoć tonskog audiometra sa slušalicama u za to predviđenoj kabini, tihoj komori. Ispitivanje se provodi na nekoliko frekvencija, od niskih do visokih tonova. Dobivene točke se spajaju i tako se dobiva grafički prikaz praga sluha. Ispituje se tzv. zračna vodljivost, koja je prirodni način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić i prenosi se dalje, te koštana vodljivost gdje se zvuk prenosi direktno na kost iza uha vibratorom i zaobilazi zvukovod, bubnjić i slušne koščice. Najmanja dob za tonsku audiometriju je po prilici tri godine, što varira od djeteta do djeteta. Vrlo je važno da tonsku audiometriju provodi iskusan audiološki tehničar, koji će prepoznati nehotično, ali i hotimično pogrešno prikazivanje praga sluha. U prvom slučaju kod velikih razlika u pragu sluha između dva uha uključit će zaglušivanje boljeg uha (u protivnom ton pušten na bolesno uho čuje se na drugoj strani, pa se na bolesnoj strani dobiva “bolji” rezultat). U drugom slučaju prepoznaje ispitanika koji je spreman “lažirati” nalaz zbog koristi.
Govorni audiogram mjeri postotak razabiranja riječi u uvjetima bez i s pozadinskom bukom. Dakle, umjesto čistog tona koristi se riječ koju ispitanik ponavlja. Mjeri se prag razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoće i maksimalna razabirljivost. Pretraga uključuje nekoliko razina duž slušnog puta do tonskog audiograma.
U uho se postavlja sondica koja u sebi ima tri kanala: minijaturni zvučnik, mikrofon za snimanje vraćenog/reflektiranog zvuka i kanal kojim se mijenja tlak u zvukovodu s mjeračem. Timpanogram je krivulja koja pokazuje koliko se zvuka koji je pušten u zvukovod odbilo o bubnjić i vratilo u mikrofon. U normalnim uvjetima tlak iza bubnjića mora biti jednak atmosferskom, što je znak dobre funkcije Eustahijeve tube, kanala koji spaja srednje uho s početnim dijelom ždrijela. U zdravom uhu je najmanja refleksija zvuka od bubnjića kad je tlak u zvukovodu nepromijenjen. Ako iza bubnjića postoji negativan tlak (slabije radi E. tuba), optimalno područje provođenja zvuka postiže se tek kad u zvukovod primijenimo negativan tlak. Očitavši taj tlak na uređaju indirektno, doznajemo tlak u srednjem uhu. Ako je iza bubnjića sadržaj (sekret, gnoj, krv…), promjenom tlaka refleksija se ne mijenja, krivulja timpanograma je ravna. Dakle, timpanometrija nije metoda mjerenja sluha, nego govori o tlaku u srednjem uhu i njegovoj podatljivosti (elastičnost sistema bubnjić – slušne koščice). Pogodna je i za malu djecu jer nije potrebna suradnja.
Ako postoji rupica na bubnjiću, timpanometrija se ne može izvesti. U tom slučaju se uz pomoć istog uređaja mjeri prohodnost E. tube.
Uređaj za timpanometriju koristi se i za određivanje stapesnog refleksa. Kad se u uho pusti zvuk određene jakosti, refleksno se stisne mali mišić u srednjem uhu i promijeni podatljivost (pomičnost, elastičnost) sistema slušnih koščica, odnosno smanji provođenje zvuka prema unutarnjem uhu. Smatra se da je riječ o zaštitnom refleksu od prevelike buke. Refleks se koristi u dijagnostičke svrhe jer se signal do mišića prenosi putem ličnog živca, pa se može odrediti je li oštećenje ličnog živca iznad ili ispod spomenutog mišića. Kad je oštećenje sluha uzrokovano poremećajem receptora u pužnici, glasnoća zvuka potrebna za izazivanje refleksa je manja negoli je normalno.
Takav podatak služi za određivanje mjesta oštećenja sluha. Ukrućenje slušnih košćica kod bolesti srednjeg uha također se otkriva stapesnim refleksom. Otoskleroza je primjer takvog oboljena, a predstavlja relativno čest uzrok izlječivog oštećenje sluha. STAR se kao i timpanogram može izvesti bez suradnje ispitanika.
Za ispitivanje funkcije slušnog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuđenih potencijala moždanog debla. Pretraga se provodi u zamračenoj tihoj komori, ležećki. Na oba uha ili iza njega, te na čelu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male elektrode. Zvučni podražaj pobuđuje električne impulse u slušnom živcu, koji putuje prema mozgu. Živčane niti se prekapčaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine živčanih stanica. Kad impuls stigne u jezgru, odašilje se zajednički električni impuls većeg broja stanica, što se snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do određene jezgre procjenjuje se funkcija slušnog puta i donese zaključci o mogućim poremećajima. Kod navedenog snimanja koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traženje praga sluha kod osoba koje ne mogu surađivati, najčešće kod male djece. Dijete se mora prije snimanja pripremiti, da na pregled dođe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom djetetu. Prije početka se daje čepić sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnošću potvrđuje ima li dijete oštećenje sluha ili ne. Dijete također mora biti mirno, najbolje uspavano nakon hranjena, a snimanje je mnogo kraće i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se prisloni slušalica s elektrodama i nije potrebno lijepljene. Ako je potrebna preciznija dijagnostika ili dijete nije prošlo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno snimanje.
Relativno je nova pretraga, temeljena na zvuku stvorenom u pužnici, a snima se u tihoj komori. Postoji spontana emisija zvuka te nekoliko vrsta izazvane emisije. U uho se stavlja sondica sa zvučnikom i mikrofonom, a ispitanik ne mora ništa pokazivati. Rezultat se očitava uz pomoć kompjutora. Izostanak otoakustičke emisije povezan je s oštećenjem receptora, osjetilnih stanica u pužnici. Pretraga služi za potvrdu receptorskog oštećenja, i to prije nego što je ono vidljivo na tonskom audiogramu. OAE se kao i BERa koristi u ranoj dijagnostici sluha u djece. U našim rodilištima provodi se sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha otoakustičkom emisijom. Ako novorođenče ne prođe test, odnosno pozitivno je na oštećenje sluha na OAE, može se reći da oštećenje vjerojatno postoji, no ne može se reći koliko je. Dodatna obrada i BERA daju preciznije informacije.
Izvor:
RENATA RADE: “POTICANJE RANOG GOVORNO – JEZIČNOG RAZVOJA”
Opis
Ovaj je priručnik dobrodošao svakom roditelju koji želi dobiti više informacija o poticanju razvoja govora djeteta. Oni koji u praksi rade s djecom koja imaju teškoće u govorno – jezičnom razvoju svakodnevno susreću zabrinute roditelje njihovih malih pacijenata. Zahvaljujući prof. Rade oni dobivaju cjelovite odgovore na mnoga pitanja koja postavljaju i terapeutu i sebi: kako početi, što vježbati, koliko vježbati kod kuće? Priručnik je sinteza višegodišnjeg rada autorice i njezine svakodnevne prakse, teorijskog znanja i razmišljanja, a pisan je jasnim, jednostavnim jezikom. Logopedu – terapeutu često nedostaje dobra suradnja s roditeljima. Ovaj će priručnik olakšati rad i roditeljima i terapeutima.
Dijete sa slušnim poteškoćama u jednom trenutku postane svjesno svojih aparatića/pužnica i počinje tražiti odgovore na pitanja poput onih zašto ne čuje dobro, kako izgleda proces dobivanja aparatića/pužnica, kako se uklopiti u društvo i na puno drugih pitanja vezanih za sluh. Jedan od načina da dijete postane samosvjesno, da prepoznaje svoje vrijednosti, ali i ograničenja je kroz čitanje slikovnica i knjiga.
Na hrvatskom tržištu trenutno ne postoje knjige i slikovnice koje bi djetetu s oštećenjem sluha približile svijet sluha i proces dobivanja aparata, umjetnih pužnica te dale objašnjenja vezano za probleme sa kojima se oni suočavaju. Također bi kroz ovakve knjige i slikovnice čujuća djeca učila i upoznavala se sa sluhom, aparatima i sl., te na taj način naučila o različitostima gdje bi se stvorili preduvjeti za razumijevanje i prihvaćanje nagluhe i gluhe djece.
Trenutno što postoji je Neurothova brošura u tri djela o djevojci Paoli koja treba nositi slušne aparatiće. U tim brošurama opisani su pojedinačni koraci u cijelom procesu i objašnjeni su audiometrija, izrada umetka, ponašanje u školi i sl.
U nastavku slijede knjige i slikovnice na engleskom jeziku s glavnim likovima koji imaju slušnih problema:
Jenna Harmke: “Bessie Needs Hearing Aids“
Katie Petruzziello: “Mighty Mila”
Debbie Blackington: “Gracie’s Ears”
Raymond Antrobus: “Can Bears Ski?”
Maggie Klein: “Maxi’s Super Ears”
Ashley Machovec: “Mila Gets Her Super Ears”
Cece Bell: “El Deafo”
Roditelji imaju ključnu ulogu u promicanju razvoja pismenosti svoje djece. Ako roditelji vrtićkoj djeci pročitaju pet slikovnica dnevno, djeca čuju oko 1,4 milijuna riječi više od vršnjaka kojima se nikada ne čita. Djeca započinju sa učenjem pismenosti već pri samom rođenju gdje kako oni rastu tako uče složenije strukture i pravila jezika, povećavaju svoj vokabular i razvijaju komunikacijske vještine. Čitanjem se kod djeteta potiče razvoj govora, percepcije, pamćenja, potiče se kreativnost i kritičko razmišljanje i na taj način pripremamo dijete za samostalno čitanje. Iskustva djece u ranim godinama vezano za njihovu pismenost pružaju temelj za njihov kasniji razvoj pismenosti i ključna su za njihov razvoj motivacije za učenje čitanja i pisanja. Uključenost roditelja je ključan čimbenik u razvoju razvojne vještine pismenosti djece, pogotovo se to odnosi na djecu sa slušnim problemima gdje je roditelja potrebno uključiti u što raniju intervenciju. Međutim, roditelji često čitaju na ne interaktivni način, stoga je potrebno primijeniti nekoliko savjeta i strategija da bi čitanje bilo uspješno. Čitanje knjiga priča je najučinkovitije kada su djeca aktivno uključena u čitalačku aktivnost. Ono zahtjeva od odraslih da „čitaju sa svojim djetetom umjesto da čitaju svom djetetu“. Interaktivno čitanje definira se kao čitanje naglas koje uključuje razgovore i uključivanje djeteta u aktivnost čitanja. Odrasla osoba može uključiti dijete sa postavljanjem pitanja, povezivanjem priča s osobnim iskustvom, aktivno reagiranjem na inicijativu djeteta i pružanje pozitivnih povratnih informacija.
U nastavku je dano nekoliko savjeta kako čitati djeci koja imaju slušne poteškoće:
Interaktivna strategija čitanja prema Dirkisu i Wautersu (2015.):
Zajedničko čitanje knjiga ima dvostruku korist: to je odličan način da se roditelj poveže sa svojim djetetom uz istovremeno pomaganje u razvoju tog djeteta. Na taj način roditelj daje djetetu veliki dar koji će trajati cijeli život – ljubav prema knjigama.
Literatura:
KATICA PUŠKARIĆ: “KAD GLASOVI ZAPINJU”
Opis
Priručnik i vježbenica za učenje i uvježbavanje ispravnog izgovora glasova za uvježbavanje glasovne raščlambe i povezivanje za obogačivanje jezične produkcije.
Vježbenica “Kad glasovi zapinju” zamišljena je kao radni materijal koji kroz stručno osmišljene i ponuđene liste riječi, autorsko poigravanje glasovima, riječima i rečenicama uz profesionalne crteže i ilustracije služi logopedima, učiteljima, odgojiteljima i roditeljima u radu s djecom koja imaju poteškoće u izgovaranju glasova, glasovnom raščlanjivanju i povezivanju, jezičnom segmentiranju, usvajanju čitanja i pisanja, te usvajanju i razumijevanju pojmova. Obrađeni su najučestaliji poremećeni glasovi našeg jezičnog sustava: S, Z, C, Č, Š, Ž, DŽ, Đ, Ć, L, R, LJ, K, G i skupine za njihovo uzajamno razlikovanje: S-Z-C, Č-Š-Ž, S-C-Z-Č-Š-Ž, Č-Ć, L-R.
moje dijete ne čuje dobro 