Oznaka: audiometrija

Audiološke pretrage

~ petra ~ Komentiraj
Izvor Karolina Grabowska za Pexels.com

Tonska audiometrija (TA)

Tonska audiometrija znači određivanje najmanje glasnoće čistog tona kojeg ispitanik čuje (praga sluha). Ispituje se uz pomoć tonskog audiometra sa slušalicama u za to predviđenoj kabini, tihoj komori. Ispitivanje se provodi na nekoliko frekvencija, od niskih do visokih tonova. Dobivene točke se spajaju i tako se dobiva grafički prikaz praga sluha. Ispituje se tzv. zračna vodljivost, koja je prirodni način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić i prenosi se dalje, te koštana vodljivost gdje se zvuk prenosi direktno na kost iza uha vibratorom i zaobilazi zvukovod, bubnjić i slušne koščice. Najmanja dob za tonsku audiometriju je po prilici tri godine, što varira od djeteta do djeteta. Vrlo je važno da tonsku audiometriju provodi iskusan audiološki tehničar, koji će prepoznati nehotično, ali i hotimično pogrešno prikazivanje praga sluha. U prvom slučaju kod velikih razlika u pragu sluha između dva uha uključit će zaglušivanje boljeg uha (u protivnom ton pušten na bolesno uho čuje se na drugoj strani, pa se na bolesnoj strani dobiva “bolji” rezultat). U drugom slučaju prepoznaje ispitanika koji je spreman “lažirati” nalaz zbog koristi.

Govorna audiometrija (GA)

Govorni audiogram mjeri postotak razabiranja riječi u uvjetima bez i s pozadinskom bukom. Dakle, umjesto čistog tona koristi se riječ koju ispitanik ponavlja. Mjeri se prag razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoće i maksimalna razabirljivost. Pretraga uključuje nekoliko razina duž slušnog puta do tonskog audiograma.

Timpanometrija, timpanogram (TG)

U uho se postavlja sondica koja u sebi ima tri kanala: minijaturni zvučnik, mikrofon za snimanje vraćenog/reflektiranog zvuka i kanal kojim se mijenja tlak u zvukovodu s mjeračem. Timpanogram je krivulja koja pokazuje koliko se zvuka koji je pušten u zvukovod odbilo o bubnjić i vratilo u mikrofon. U normalnim uvjetima tlak iza bubnjića mora biti jednak atmosferskom, što je znak dobre funkcije Eustahijeve tube, kanala koji spaja srednje uho s početnim dijelom ždrijela. U zdravom uhu je najmanja refleksija zvuka od bubnjića kad je tlak u zvukovodu nepromijenjen. Ako iza bubnjića postoji negativan tlak (slabije radi E. tuba), optimalno područje provođenja zvuka postiže se tek kad u zvukovod primijenimo negativan tlak. Očitavši taj tlak na uređaju indirektno, doznajemo tlak u srednjem uhu. Ako je iza bubnjića sadržaj (sekret, gnoj, krv…), promjenom tlaka refleksija se ne mijenja, krivulja timpanograma je ravna. Dakle, timpanometrija nije metoda mjerenja sluha, nego govori o tlaku u srednjem uhu i njegovoj podatljivosti (elastičnost sistema bubnjić – slušne koščice). Pogodna je i za malu djecu jer nije potrebna suradnja.

Ako postoji rupica na bubnjiću, timpanometrija se ne može izvesti. U tom slučaju se uz pomoć istog uređaja mjeri prohodnost E. tube.

Kohleostapesni refleks (STAR-STApesni Refleks)

Uređaj za timpanometriju koristi se i za određivanje stapesnog refleksa. Kad se u uho pusti zvuk određene jakosti, refleksno se stisne mali mišić u srednjem uhu i promijeni podatljivost (pomičnost, elastičnost) sistema slušnih koščica, odnosno smanji provođenje zvuka prema unutarnjem uhu. Smatra se da je riječ o zaštitnom refleksu od prevelike buke. Refleks se koristi u dijagnostičke svrhe jer se signal do mišića prenosi putem ličnog živca, pa se može odrediti je li oštećenje ličnog živca iznad ili ispod spomenutog mišića. Kad je oštećenje sluha uzrokovano poremećajem receptora u pužnici, glasnoća zvuka potrebna za izazivanje refleksa je manja negoli je normalno.

Takav podatak služi za određivanje mjesta oštećenja sluha. Ukrućenje slušnih košćica kod bolesti srednjeg uha također se otkriva stapesnim refleksom. Otoskleroza je primjer takvog oboljena, a predstavlja relativno čest uzrok izlječivog oštećenje sluha. STAR se kao i timpanogram može izvesti bez suradnje ispitanika.

Evocirani slušni potencijali (BERA, ABR, BSR…)

Za ispitivanje funkcije slušnog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuđenih potencijala moždanog debla. Pretraga se provodi u zamračenoj tihoj komori, ležećki. Na oba uha ili iza njega, te na čelu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male elektrode. Zvučni podražaj pobuđuje električne impulse u slušnom živcu, koji putuje prema mozgu. Živčane niti se prekapčaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine živčanih stanica. Kad impuls stigne u jezgru, odašilje se zajednički električni impuls većeg broja stanica, što se snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do određene jezgre procjenjuje se funkcija slušnog puta i donese zaključci o mogućim poremećajima. Kod navedenog snimanja koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traženje praga sluha kod osoba koje ne mogu surađivati, najčešće kod male djece. Dijete se mora prije snimanja pripremiti, da na pregled dođe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom djetetu. Prije početka se daje čepić sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnošću potvrđuje ima li dijete oštećenje sluha ili ne. Dijete također mora biti mirno, najbolje uspavano nakon hranjena, a snimanje je mnogo kraće i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se prisloni slušalica s elektrodama i nije potrebno lijepljene. Ako je potrebna preciznija dijagnostika ili dijete nije prošlo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno snimanje.

Otoakustička emisija (OAE)

Relativno je nova pretraga, temeljena na zvuku stvorenom u pužnici, a snima se u tihoj komori. Postoji spontana emisija zvuka te nekoliko vrsta izazvane emisije. U uho se stavlja sondica sa zvučnikom i mikrofonom, a ispitanik ne mora ništa pokazivati. Rezultat se očitava uz pomoć kompjutora. Izostanak otoakustičke emisije povezan je s oštećenjem receptora, osjetilnih stanica u pužnici. Pretraga služi za potvrdu receptorskog oštećenja, i to prije nego što je ono vidljivo na tonskom audiogramu. OAE se kao i BERa koristi u ranoj dijagnostici sluha u djece. U našim rodilištima provodi se sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha otoakustičkom emisijom. Ako novorođenče ne prođe test, odnosno pozitivno je na oštećenje sluha na OAE, može se reći da oštećenje vjerojatno postoji, no ne može se reći koliko je. Dodatna obrada i BERA daju preciznije informacije.

Izvor:

  1. doc. dr. sc. Mihael Ries: Audiološke pretrage; portal Vaše zdravlje; 2005. [https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/audioloske-pretrage]

O slušnoj percepciji

~ petra ~ Komentiraj

Više o psihoakustici, tj. o slušnoj percepciji nalazi se u sljedećem članku. Članak donosi opis fenomena koji se odnosi na reakciju čovjeka – slušatelja na akustički signal, tj. distinkciju između fizičkog opisa zvuka i njegove reakcije na zvuk. Objašnjene su sljedeće teme/pojmovi:

  • prag sluha i tonalna audiometrija,
  • glasnoća,
  • tonska visina,
  • diferencijalni prag,
  • maskiranje,
  • kritični pojas – critical badwidth,
  • lokalizacija izvora zvuka u prostoru,
  • analiza zvučnog okruženja.

Fowler – Sabinova metoda

~ petra ~ Komentiraj

Jedan od načina određivanja gubitka sluha je izračun njegovog postotka gubitka po Fowler – Sabinovoj metodi. Postotak gubitka sluha služi kao osnova za izračunavanje postotka težine invaliditeta i da pruži realne podatke o težini oštećenja sluha na osnovi čega se osiguravaju određena prava.

Nakon što se odredi pouzdan audiogram, kreće se u određivanje postotka oštećenja sluha prema Fowler – Sabinovoj metodi. Na osnovu brojnih ispitivanja dokazano je da su četiri frekvencije (512, 1024, 2048 i 4096 Hz) najvažnije za razumijevanja govora i učestvuju u njegovoj percepciji retrospektivno sa 15%, 30%, 40% i 15%. Gubitak u decibelima po svakoj frekvenciji nosi u gornjim okvirima i odgovarajući postotak oštećenja na svakom uhu posebno što je prikazano u tablici. Na zapisu tonalnog audiograma se očita, za svaku od navedenih frekvencija, gubitak sluha u decibelima, na osnovu kojeg se iz tablica dobiva i oštećenje sluha u postotcima. Suma svih tih vrijednosti za sve četiri frekvencije daje ukupan postotak oštećenja sluha na jednom uhu. Obostrano oštećenje sluha se izračunava tako što se na sedmerostruku vrijednost postotka boljeg uha doda oštećenje slabijeg i sve podijeli sa 8. Iz toga se vidi da u proračunu obostranog oštećenja sluha sedam puta veći udio ima bolja strana nego lošije, jer se slušanje uglavnom i odvija preko boljeg uha. Također se iz tablice vidi da najveći udio u gubitku sluha ima visoka frekvencija od 2048 Hz, što je posljedica činjenice da u razumijevanju govora imaju visoki formati, koji si po intenzitetu znatno slabiji od dubokih frekvencija.

 

 

Gubitak u decibelima

Frekvencija

512

 1024 2048 4096

10

 0,2 0,3 0,4 0,1

15

 0,5 0,9 1,3

0,3

20

 1,1 2,1 2,9

0,9

25

 1,8 3,6 4,9

1,7

30

 2,6 5,4 7,3

2,7

35

 3,7 7,7 9,8

3,8

40

 4,9 10,2 12,9

5,0

45

 6,3 13,0 17,3

6,4

50

 7,9 15,7 22,4

8,0

55

 9,6 19,0 25,7

9,7

60

 11,3 21,5 28

11,2

65

 12,8 23,5 30,2 12,5
70 13,8 25,5 32,2

13,5

75

 14,6 27,2 34 14,2
80 14,8 28,8 35,8

14,6

85

 14,9 29,8 37,5 14,8
90 15,0 29,9 39,2

14,9
95 30 40

15,0
Tablica 1. Fowler – Sabinove tablice

 

 Suma gubitka boljeg uha pomnožena sa 7 ………. A

Suma gubitka slabijeg uha ……… B

A+B=C

C:8= postotak gubitka sluha

 

Za pomoć pri računanju postotka gubitka sluha mogu pomoći i sljedeće aplikacije:

GooglePlay Store: Fowler – Sabine aplikacija (GooglePlay)

App Store: Fowler aplikacija (App Store)

 

Nakon što audiolog napiše nalaz moguće je ostvariti određena prava zbog tjelesnih oštećenja. U nastavku je poveznica za zakon o listi tjelesnih oštećenja.

Zakon

 

Što pitati?

~ petra ~ Komentiraj

Umjetnost je znati postaviti pravo pitanje u pravom trenutku, da bi odgovor bio u skladu sa vlastitim očekivanjima. Ponekad je u moru informacija teško rezonirati te upitati sažeto, ali dobro formulirano pitanje koje sugovorniku omogućuje davanje odgovora sa svim željenim i traženim informacija. Štoviše, postaviti pravo pitanje vezano za „probleme“ vlastite djece čini ovaj proces još i težim.

Nakon početne dijagnoze obostrane nagluhosti moje curice, internet mi je bio najveći prijatelj u traženju informacija vezanim za male uši. Sakupljajući informacije i čitajući iskustva po forumima došla sam do trenutka da od silne količine prikupljenih podataka nisam imala ideju kako postaviti „prava“ pitanja doktorima, audiologu, logopedu, i sl. Koliko sam god bila načitana i pripremljena, falili su mi kratka i sažeta pitanja koja su pogađala srž problema.

Prije nekoliko dana, i dalje istražujući nagluhost, naišla sam na zanimljivi vodič U.S. Department of Health and Human Services koji je izvrsni vodič u moru informacija vezano za nagluhost. Opisana su pitanja koja jasno i sažeto vode kroz pojmove nagluhosti i što pitati doktore, audiologe i sl. Podijeljena su na više skupina odnoseći se na određena područja vezano za nagluhost. Na taj način nas uvodi u svijet nagluhe djece nakon početne dijagnoze i približavaju nas pojmovima s kojim se susrećemo svakodnevno.

 

Pitanja o gubitku sluha mog djeteta:

  1. Koliko je slušno oštećenje moga djeteta? Molim Vas objasnite sljedeće pojmove: perceptivna (zamjedbena), konduktivna (provodna), mješovita, slaba, umjerena, jaka nagluhost i auditorna neuropatija?
  2. Da li je gubitak sluha trajni? Da li je mome djetetu potrebno dodatno testiranje? Koliko često sluh moga djeteta je potrebno pratiti?
  3. Da li mi možete reći/predvidjeti da li će se gubitak sluha moga djeteta promijeniti i/ili pogoršati?
  4. Da li oba uha imaju isti gubitak sluha?
  5. Kako će gubitak sluha moga djeteta utjecati na razvoj govora i na njegovu komunikaciju?
  6. Što je moglo utjecati na gubitak sluha moga djeteta?
  7. Da li predlažete gensko testiranje?
  8. Molim Vas da mi objasnite dobivene rezultate audiograma?
  9. Da li mi možete dati kopiju audiograma?

Pitanja o slušnim pomagalima i koherentnim implantantima:

  1. Da li moje dijete treba slušna pomagala? Koje su opcije? Da li su potrebna slušna pomagala na oba uha?
  2. Koliko je cijena slušnih aparata? Da li imam pravo na pomoć?
  3. Što moje dijete može čuti sa slušnim pomagalima? Kako znati/testirati da li je slušno pomagalo dobro naštimano za moje dijete?
  4. Koliko sati moje dijete treba nositi slušno pomagalo?
  5. Da li moje dijete može/treba nositi slušno pomagalo tijekom sportskih aktivnosti?
  6. Što napraviti ako moje dijete izgubi svoje slušno pomagalo?
  7. Što napraviti ako moje dijete ne želi nositi svoje slušno pomagalo?
  8. Koliko je često potrebno naštimati/prilagoditi slušno pomagalo?
  9. Koliko često je potrebno novo slušno pomagalo?
  10. Koji dio slušnog aparata je potrebno redovito mijenjati? Koliko često?
  11. Koja je razlika između slušnog pomagala i koherentnog implantata?
  12. Da li je potrebno ugraditi koherentni implantat?

Pitanja o komunikaciji i školovanju:

  1. Koje sve opcije postoje vezano za komunikaciju (govorna, znakovni jezik, čitanje sa usana, itd.)?
  2. Kad početi sa ranom intervencijom, terapijom? Koje sve terapije postoje?

Pitanja o potpori:

  1. Da li postoje grupe potpore, udruge i sl.?
  2. Gdje mogu pronaći više informacija o gubitku sluha?
  3. Kako opisati gubitak sluha obitelji, prijateljima i sl.?
  4. Da li imate savijete vezano za komunikaciju unutar obitelji?
  5. Koja su moja zakonska prava?

 

Link na vodič:

https://www.cdc.gov/ncbddd/hearingloss/freematerials/Audiologist_Questions_ENG.pdf

 

Izvor:
1. http://www.cdc.gov