Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet izjavio je Nelson Mandela. Ono nam omogućuje da razumijemo svijet koji nas okružuje, te pomoću njega stječemo različita iskustva i potrebne vještine koje nam omogućuju da obavljamo različite poslove, stječemo različita iskustva i formiramo svoju ličnost. Ono traje cijeli život. Naše formalno obrazovanje kreće od vrtića i/ili predškole i traje jedan veći dio našeg života. Općenito, gubitak slušne sposobnosti otežava komunikaciju sa okolinom, opažanja su smanjena te je onemogućena percepcija zvučnih signala. Socijalizacija kao i sposobnost i uspješnost prilagođavanja nagluhog/gluhog djeteta ovisi o pravovremenom uključivanju djeteta u proces adekvatnog stručnog tretmana djece s teškoćama sluha, a posebno su jako važni i stavovi društvene sredine prema djeci, posebno stavovi vršnjaka, učitelja, roditelja i sl. Socijalizacija kreće od ranog uzrasta boravkom u vrtiću, nastavlja se u školi i kasnije na fakultetima. Potrebno je što više djece i mladih sa teškoćama sluha uključiti u redovni školski sistem, a da bi se to postiglo i dalo pozitivne rezultate, neophodno je osposobiti redovne škole, kao i učitelje i ostale djelatnike unutar sistema, za uspješno provođenje integracije.
Djetetu sa slušnim poteškoćama je potrebno stvoriti lijepu i ugodno atmosferu u učionici, te pomoći izgraditi prijateljske odnose između njih i ostalih vršnjaka, uz pozitivan stav i spremnost na pomoć. Potrebno se posvetiti njegovim/njezinim mogućnostima tako da se uvažavaju djetetove nemogućnosti. No naglasak je na mogućnostima djeteta koje je potrebno staviti na prvo mjesto te maksimalno poticati njihov razvoj.
Nekoliko korisnih savjeta vezan za pristup i način rada sa djetetom sa slušnim poteškoćama:
SVAKO DIJETE SA GUBITKOM SLUHA JE RAZLIČITO
Kroz razgovor o gubitku sluha stvara se općenita ideja o životu sa tim gubitkom. Ali, svako dijete sa slušnim poteškoćama nije isto jer je svaki gubitak sluha individualan. Dijete sa umjetnom pužnicom će imate određene izazove. Dijete koji nosi slušni aparat od rođenja će imati potpuno različite izazove od djeteta koje je tek počeo nositi aparatiće. Upoznajući se sa djetetovim specifičnim potrebama je odlična početna točka u pružanju adekvatne pomoći, nastave, suradnje i sl.
Potreban je individualizirani pristup koji obuhvaća prilagodbu nastavnih sadržaja mogućnostima učenika, odnosno da se sačuva i interes i pažnja učenika tijekom nastavnog sata. Potrebna je i prilagodba govora učitelja (a po mogućnosti i ostalih učenika u razredu koji se obraćaju učeniku s oštećenjem sluha). Govor treba biti malo sporiji, jasniji i razgovjetniji. Često treba koristiti metafore i uvažiti aspekt učenikovog smanjenog vokabulara. Prilagodba jezika podrazumijeva pisanje kratkim i jasnim rečenicama zbog sporijeg procesuiranja informacija. Također, prilagodba tekstualnih sadržaja podrazumijeva jednostavne i razumljive tekstove s čim više slikovnog materijala koji upotpunjuju one informacije koje dijete ne percipira sluhom. Osim slika zgodne su i sheme, grafikoni, umne mape i sl. Prilagodba vremena se sastoji u tome da se učeniku po potrebi produlji vrijeme potrebno za rješavanje kako usmenih, tako i pisanih zadataka. Kod zadavanja domaće zadaće (količine i sadržaja) također je potrebno voditi računa o učenikovim mogućnostima i sposobnostima.
SURADNJA
Nužna je suradnja sa roditeljima, logopedima, audiorehabilitatora, defektologa i sl. jer su oni najbolji izvor informacija. Daju uvid u djetetovo stanje, pomažu oko tehnologije i daju savjete vezane za različite načine učenja djeteta sa slušnim poteškoćama.
OŠTEĆENJE SLUHA NIJE UČESTALO U UČIONICAMA
S obzirom da se učitelji ne susreću toliko često s djecom oštećena sluha, potrebna je njihova dodatna edukacija kako bi pružili adekvatnu nastavu toj djeci i pomogli im u razrednoj integraciji. Uz pozitivan stav, potrebno je poštovati smjernice za komunikaciju s njima, da bi se stvorila prijateljsko – radna atmosfera koja omogućuje da djeca sa oštećenjem sluha postignu odlične rezultate i steknu prijatelje među vršnjacima.
BARIJERE
Iako slušna pomagala i FM sistemi su alati za komunikaciju, imaju dvije „mane“.
Prva mana je pozadinska buka jer slušni aparatići emitiraju svaki zvuk iz okruženja. Npr. učenici koji šuškaju u pozadini jednako glasno zvuče kao i učitelj koji predaje na katedri. FM sistemi pomažu na način da pojačava učiteljev glas tako da dominira u odnosu na pozadinsku buku. Osim u učionicama, parkovima, teretanama i općenito u prostorima gdje je izražena buka stvaraju se teži uvjeti za slušanje.
Druga mana je udaljenost. Kada je učenik udaljen od učitelja, on ga teže čuje i automatski dolazi do miješanja slova, riječi u rečenici što dovodi do nerazumijevanja.
Da bi se izbjegla pozadinska buka i problem udaljenosti potrebno je, uz smjernice za komunikaciju, izvršiti prilagodbu prostora i razmještaj učenika u razredu. Preporučuje se amfiteatralno organiziranje klupa (u polukrug) gdje učenik s oštećenjem sluha sjedi otprilike negdje u sredini polukruga. Na taj način vizualno, ali i slušno, optimalno raspolaže pristiglim informacijama.
SIGURNO MJESTO
Dijete sa oštećenim sluhom treba učionicu smatrati njegovim sigurnim mjestom. Treba imati povjerenja u svojeg učitelja da ga može bez zadrške pitati da ponovi riječ ili rečenicu ili da mu se ponovno objasni gradivo. Na taj način učitelj pruža djetetu mogućnost pozitivnog školovanja kao i mogućnost učenja zauzimanja za sebe u bilo kojim situacijama.
U nastavku je nekoliko smjernica za komunikaciju vrtićke i školske djece oštećenja sluha:
- ne pričajte pored, već ispred gluhe ili nagluhe osobe;
- ostvarite kontakt očima;
- ne upotrebljavajte znakovni jezik ukoliko niste sigurni da ga dijete upotrebljava;
- ukoliko ne razumijete dijete, zamolite da ponovi;
- ako ste u društvu nagluhog/gluhog djeteta tijekom nekog zvučnog upozorenja ili podražaja, objasnite mu što se događa;
- obavijestite nagluho/gluho dijete ukoliko napuštate prostor te objasnite kuda idete i za koliko ćete se vremena vratiti;
- neka Vaš govor bude što jasniji i prirodniji, bez prenaglašavanja izgovora;
- neka Vaše rečenice budu kratke i s poznatim riječima;
- izbjegavajte umetnute rečenice i digresije;
- ukoliko dijete ne razumije, preformulirajte iskaz;
- djeci oštećena sluha potrebno je više vremena da formuliraju odgovor- pričekajte!;
- vizualizirajte sadržaje u svim aktivnostima;
- upozorite roditelje ako Vam se čini da dijete ima problema sa slušnim aparatićima;
- budite svjesni slušnog zamora i umora.
Izvor:
- http://www.logoped.hr
- http://www.profil-klett.hr
- https://www.hearinglikeme.com/tips-for-teaching-a-preschooler-with-hearing-loss/
- Tomić, R.; Šehović, M.; Hrvanović, M.: „stavovi nastavnika razredne nastave prema djeci s teškoćama sluha“, Filozofski fakultet u Tuzli, 2007.
moje dijete ne čuje dobro 