
Sretna Nova 2026.!




U nastavku u potpunosti donosim članak psihologinje Marije Lisice o radnoj memoriji djeteta koji se nalazi na internetskim stranicama DV “Carić” iz Novalje.
Pamćenje definiramo kao mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija (Zarevski, 1997). Pamćenje ima neopisivo važnu ulogu u našem životu. Ono nam omogućuje akumuliranje znanja, prisjećanje stvari iz prošlosti, isticanje u sportu, prepoznavanje prijatelja, povezivanje s okolinom te nam pomaže u svakodnevnom funkcioniranju i radu.
Prema vremenu zadržavanja informacija, postoji podjela na tri faze pamćenja kroz koje informacija prolazi: senzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje (Zarevski, 1997). Pri tome, važnu ulogu imaju kontrolni procesi poput pažnje, ponavljanja, kodiranja, pronalaženja i dosjećanja koji određuju tok kretanja informacije.
Senzorno pamćenje veoma kratko zadržava nadolazeće informacije u nepromijenjenom obliku.
Kratkoročno pamćenje naziva se još i aktivno ili primarno pamćenje, a podrazumijeva privremenu pohranu informacija koje vrlo brzo blijede. Kapacitet kratkoročnog pamćenja je 7 +/- 2, koji označava broj čestica informacija koje ljudi mogu pohraniti bez ponavljanja ili uporabe posebnih mnemotehnika. Pri tome sedam informacija predstavlja prosječan kapacitet, a devet i pet su najviši i najniži kapacitet u normalnom rasponu kratkoročnog pamćenja.
Dugoročno pamćenje obuhvaća zadržavanje informacija u trajnijem obliku pohrane – tijekom dana, tjedna ili čak doživotno (Purves i sur., 2016). Velik broj informacija u dugoročnom pamćenju ostaje cijeli život. Zarevski (1997) navodi podjelu dugoročnog pamćenja na deklarativno i proceduralno pamćenje. Deklarativno pamćenje povezano je s pamćenjem činjenica i znanja, a može se podijeliti u dvije vrste: epizodičko pamćenje (pamćenje posebnih epizoda, tj. određenih događaja i određenih stvari i pojava, vezanih uz određeno vrijeme) i semantičko pamćenje (značenja riječi i pravila njihova kombiniranja u rečenice). Proceduralno pamćenje je znanje o tome kako nešto učiniti.
Često se radno pamćenje koristi kao sinonim za kratkoročno pamćenje. I zaista, ta dva pojma su jako bliska, razlika je više teoretska nego praktična. Kratkoročno pamćenje odnosi se na skladištenje informacija, a radno pamćenje s njihovom manipulacijom. Radno pamćenje je vrlo važno jer je to korak koji prethodi spremanju informacija u dugoročno pamćenje. Ono je direktno povezano s mogućnošću učenja i održavanja pažnje kao i uspjehom u složenim zadacima poput logičkog zaključivanja i čitanja s razumijevanjem. Istraživanja su pokazala da djeca sa slabijim radnim pamćenjem imaju poteškoća pri učenju i ostvaruju slabiji školski uspjeh.
Postoji više vježbi kako poboljšati djetetovo radno pamćenje, a ovdje ćemo navesti nekoliko primjera. Važno je napomenuti da ne frustrirate dijete. Ako mu je teško, stanite. Pohvalite ga za trud i napredak, a ne samo kada uspije. Pokušajte od toga napraviti igru, jer ćete se na taj način i vi i vaše dijete zabavljati dok provodite vježbe pamćenja!
Koristeći neke od ovih tehnika, zasigurno ćete primijetiti značajne pomake u koncentraciji vašeg djeteta i poboljšanju radnog pamćenja. Kao i uvijek, pružanje zabavne, aktivne i podržavajuće okoline je najbolji način da pomognete djetetu u usvajanju novih vještina.
Izvor:


Sretna Nova 2020 uz puno pozitivnih misli i lijepih događaja!

Prve tri godine djetetova života su definirane kao najbitnije, gdje je njihov razvoj iznimno brz i bogat. Svako dijete ima svoj potencijal, a na nama roditeljima je da ga njegujemo i potičemo sukladno njegovim mogućnostima, te da ga odgojimo u emocionalno, socijalno i intelektualno sposobno i stabilno dijete .
Educirajući se o razvoju djeteta u trećoj godini života, naišla sam na letak OB Dubrovnik koji pruža informacije o pojedinim fazama djetetova razvoja i dobra je osnova za daljnje vlastito educiranje. U nastavku sam izdvojila najbitnije dijelove letka.
0-1 GODINA



1-2 GODINA


2-3 GODINA


Link na letak:
Razvoj djeteta od rođenja do treće godine
Umjetnost je znati postaviti pravo pitanje u pravom trenutku, da bi odgovor bio u skladu sa vlastitim očekivanjima. Ponekad je u moru informacija teško rezonirati te upitati sažeto, ali dobro formulirano pitanje koje sugovorniku omogućuje davanje odgovora sa svim željenim i traženim informacija. Štoviše, postaviti pravo pitanje vezano za „probleme“ vlastite djece čini ovaj proces još i težim.
Nakon početne dijagnoze obostrane nagluhosti moje curice, internet mi je bio najveći prijatelj u traženju informacija vezanim za male uši. Sakupljajući informacije i čitajući iskustva po forumima došla sam do trenutka da od silne količine prikupljenih podataka nisam imala ideju kako postaviti „prava“ pitanja doktorima, audiologu, logopedu, i sl. Koliko sam god bila načitana i pripremljena, falili su mi kratka i sažeta pitanja koja su pogađala srž problema.
Prije nekoliko dana, i dalje istražujući nagluhost, naišla sam na zanimljivi vodič U.S. Department of Health and Human Services koji je izvrsni vodič u moru informacija vezano za nagluhost. Opisana su pitanja koja jasno i sažeto vode kroz pojmove nagluhosti i što pitati doktore, audiologe i sl. Podijeljena su na više skupina odnoseći se na određena područja vezano za nagluhost. Na taj način nas uvodi u svijet nagluhe djece nakon početne dijagnoze i približavaju nas pojmovima s kojim se susrećemo svakodnevno.
Pitanja o gubitku sluha mog djeteta:
Pitanja o slušnim pomagalima i koherentnim implantantima:
Pitanja o komunikaciji i školovanju:
Pitanja o potpori:
Link na vodič:
https://www.cdc.gov/ncbddd/hearingloss/freematerials/Audiologist_Questions_ENG.pdf
Ovaj blog je namijenjen mama, tatama, braći, nonama, nonićima, bakama, djedovima, tetama, stričevima…koji u svojoj obitelji imaju dijete sa slušnim poteškoćama.
Mama sam uskoro dvogodišnje kćeri kojoj je rođenjem ustanovljena obostrana srednja zamjedbena nagluhost. Ovaj blog sadrži moje zapise i istraživanja na temu slušanja, razvoja govora, pretraga i svega ostalog vezano za nagluhost. Ideja je da su sve potrebne informacije dostupne na jednom mjestu i kao takve postanu vodič za lakše snalaženje onima koji se prvi put susreću sa problemima sluha. Ovim blogom želim potaknuti shvaćanje i prihvaćanje nagluhe djece kao i njihov razvoj u pozitivne, društvene, emocionalno uravnotežene i samopouzdane osobe.
Sadržaj bloga je informativan. Svaki Vaši komentari, prijedlozi i ideje su dobro došli! Nadam se da će Vam sadržaj bloga biti koristan!