RANA INTERVENCIJA

Slika MART PRODUCTION on Pexels.com

Ulaganje u ranu intervenciju djeteta sa slušnim poteškoćama dovodi do stvaranja temelja za pozitivan učinak za razvoj govora i stvara rutinu za kasnije logopedske vježbe. U nastavku donosim vlastita iskustva, tj. vježbe koje sam koristila dok je moje dijete bilo manje, tj. od negdje 6 mjeseci do treće godine djeteta. Neke od iskustva/vježbi koristim i dalje.

  • Pozitivan stav koji se svjesno a i nesvjesno prenosi na dijete.
  • Kroz interakciju/igru sa djetetom provoditi zadane vježbe.
  • Pričati razgovjetno sa jako otvorenim ustima.
  • Puno nositi dijete u naručju i pjevati pjesmice uz ritam (pjevati dječje pjesmice, ali i smisliti pjesmice o danu i zajedničko provedenom vremenu).
  • Uspavljivati dijete noseći ga uz pjesmice.
  • Npr. za pjesmicu “Boc – boc iglicama”: staviti dijete u hranilicu/krevet i oponašati rukama radnje te pjesmice (npr. za “boc-boc iglicama” pikati dijete po tijelu sa prstima, za “ne diraj ga ručicama” uzeti djetetovu ručicu a sa vlastitom mahati ne-ne, itd.). Isti princip vrijedi i za druge dječje pjesmice.
  • Opisivati djetetu što će se sve raditi, stalno mu pričati i sve objašnjavati.
  • Crtati djetetu što će se radit, gdje će se ići i sl. (dijete crtati sa aparatićima da ih prihvati od samoga početka).
  • Čitati djetetu knjige gdje vizualno objašnjavati i pokazivati pojmove, npr. za loptu sa rukama pokazivati kao krug.
  • Dopustiti djetetu da sve dira i pogleda i sve to imenovati (opasne stvari preskočiti).
  • Koristiti velika ogledala (npr. u kupaoni ili u hodniku). Raditi sve moguće grimase, pokazivati se i skrivati. Kasnije kada je dijete veće koristiti ogledala za ispravljanje krivih glasova/riječi, npr. dijete najprije pogleda roditelja, zatim ono izgovori ispravni glas/riječ.
  • Raditi buku, kucati po zidovima, stolicama, staklima i sl.
  • Crtati sa prstićima, raditi sa tijestom, ugl. grubu motoriku, kasnije i finu.
  • Plesati (npr. ringe ringe raja).
  • “Baby sign”, tj. dječje znakovanje.

Svojem djetetu sam napravila dobru bazu upravo sa ovim gore vježbama i smatram da je to stvorilo dobar temelj i da je zato progovorila. Svako je dijete posebno i treba se njemu prilagoditi i što ono voli, ali uz pozitivan stav koji vodi do određenih pozitivnih rezultata u jednom trenutku.

VJEŽBA BR. 6 – Pjesme za razvoj govora

Tito Bilopavlović: “Bila jedna”

Bila jedna zvrckalica,

bila jedna trčkalica,

bila jedna mućkalica,

bila jedna durilica,

bila jedna žmurilica,

bila jedna pjevalica,

bila jedna gledalica,

bila jedna štipkalica,

bila jedna kričalica,

bila jedna češkalica,

bila jedna pričalica,

bila jedna greškalica,

bila jedna vickalica,

bila jedna smijalica,

bila jedna skakalica,

bila jedna plakalica,

bila jedna papalica,

bila jedna svadljivica,

bila jedna mirilica,

bila jedna svirilica,

a sve iza jednog lica.

Ime joj je Klinkilica.

Tito Bilopavlović: “Tko je to”

Vrlo je živ, živ,

vrlo je siv, siv.

Nije fin ko slavuj,

nije ljut ko kraguj.

Brz je letač,

loš je pjevač.

To zna već i barski žabac:

Ta se ptica zove … (vrabac).

Audiološke pretrage

Izvor Karolina Grabowska za Pexels.com

Tonska audiometrija (TA)

Tonska audiometrija znači određivanje najmanje glasnoće čistog tona kojeg ispitanik čuje (praga sluha). Ispituje se uz pomoć tonskog audiometra sa slušalicama u za to predviđenoj kabini, tihoj komori. Ispitivanje se provodi na nekoliko frekvencija, od niskih do visokih tonova. Dobivene točke se spajaju i tako se dobiva grafički prikaz praga sluha. Ispituje se tzv. zračna vodljivost, koja je prirodni način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić i prenosi se dalje, te koštana vodljivost gdje se zvuk prenosi direktno na kost iza uha vibratorom i zaobilazi zvukovod, bubnjić i slušne koščice. Najmanja dob za tonsku audiometriju je po prilici tri godine, što varira od djeteta do djeteta. Vrlo je važno da tonsku audiometriju provodi iskusan audiološki tehničar, koji će prepoznati nehotično, ali i hotimično pogrešno prikazivanje praga sluha. U prvom slučaju kod velikih razlika u pragu sluha između dva uha uključit će zaglušivanje boljeg uha (u protivnom ton pušten na bolesno uho čuje se na drugoj strani, pa se na bolesnoj strani dobiva “bolji” rezultat). U drugom slučaju prepoznaje ispitanika koji je spreman “lažirati” nalaz zbog koristi.

Govorna audiometrija (GA)

Govorni audiogram mjeri postotak razabiranja riječi u uvjetima bez i s pozadinskom bukom. Dakle, umjesto čistog tona koristi se riječ koju ispitanik ponavlja. Mjeri se prag razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoće i maksimalna razabirljivost. Pretraga uključuje nekoliko razina duž slušnog puta do tonskog audiograma.

Timpanometrija, timpanogram (TG)

U uho se postavlja sondica koja u sebi ima tri kanala: minijaturni zvučnik, mikrofon za snimanje vraćenog/reflektiranog zvuka i kanal kojim se mijenja tlak u zvukovodu s mjeračem. Timpanogram je krivulja koja pokazuje koliko se zvuka koji je pušten u zvukovod odbilo o bubnjić i vratilo u mikrofon. U normalnim uvjetima tlak iza bubnjića mora biti jednak atmosferskom, što je znak dobre funkcije Eustahijeve tube, kanala koji spaja srednje uho s početnim dijelom ždrijela. U zdravom uhu je najmanja refleksija zvuka od bubnjića kad je tlak u zvukovodu nepromijenjen. Ako iza bubnjića postoji negativan tlak (slabije radi E. tuba), optimalno područje provođenja zvuka postiže se tek kad u zvukovod primijenimo negativan tlak. Očitavši taj tlak na uređaju indirektno, doznajemo tlak u srednjem uhu. Ako je iza bubnjića sadržaj (sekret, gnoj, krv…), promjenom tlaka refleksija se ne mijenja, krivulja timpanograma je ravna. Dakle, timpanometrija nije metoda mjerenja sluha, nego govori o tlaku u srednjem uhu i njegovoj podatljivosti (elastičnost sistema bubnjić – slušne koščice). Pogodna je i za malu djecu jer nije potrebna suradnja.

Ako postoji rupica na bubnjiću, timpanometrija se ne može izvesti. U tom slučaju se uz pomoć istog uređaja mjeri prohodnost E. tube.

Kohleostapesni refleks (STAR-STApesni Refleks)

Uređaj za timpanometriju koristi se i za određivanje stapesnog refleksa. Kad se u uho pusti zvuk određene jakosti, refleksno se stisne mali mišić u srednjem uhu i promijeni podatljivost (pomičnost, elastičnost) sistema slušnih koščica, odnosno smanji provođenje zvuka prema unutarnjem uhu. Smatra se da je riječ o zaštitnom refleksu od prevelike buke. Refleks se koristi u dijagnostičke svrhe jer se signal do mišića prenosi putem ličnog živca, pa se može odrediti je li oštećenje ličnog živca iznad ili ispod spomenutog mišića. Kad je oštećenje sluha uzrokovano poremećajem receptora u pužnici, glasnoća zvuka potrebna za izazivanje refleksa je manja negoli je normalno.

Takav podatak služi za određivanje mjesta oštećenja sluha. Ukrućenje slušnih košćica kod bolesti srednjeg uha također se otkriva stapesnim refleksom. Otoskleroza je primjer takvog oboljena, a predstavlja relativno čest uzrok izlječivog oštećenje sluha. STAR se kao i timpanogram može izvesti bez suradnje ispitanika.

Evocirani slušni potencijali (BERA, ABR, BSR…)

Za ispitivanje funkcije slušnog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuđenih potencijala moždanog debla. Pretraga se provodi u zamračenoj tihoj komori, ležećki. Na oba uha ili iza njega, te na čelu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male elektrode. Zvučni podražaj pobuđuje električne impulse u slušnom živcu, koji putuje prema mozgu. Živčane niti se prekapčaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine živčanih stanica. Kad impuls stigne u jezgru, odašilje se zajednički električni impuls većeg broja stanica, što se snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do određene jezgre procjenjuje se funkcija slušnog puta i donese zaključci o mogućim poremećajima. Kod navedenog snimanja koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traženje praga sluha kod osoba koje ne mogu surađivati, najčešće kod male djece. Dijete se mora prije snimanja pripremiti, da na pregled dođe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom djetetu. Prije početka se daje čepić sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnošću potvrđuje ima li dijete oštećenje sluha ili ne. Dijete također mora biti mirno, najbolje uspavano nakon hranjena, a snimanje je mnogo kraće i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se prisloni slušalica s elektrodama i nije potrebno lijepljene. Ako je potrebna preciznija dijagnostika ili dijete nije prošlo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno snimanje.

Otoakustička emisija (OAE)

Relativno je nova pretraga, temeljena na zvuku stvorenom u pužnici, a snima se u tihoj komori. Postoji spontana emisija zvuka te nekoliko vrsta izazvane emisije. U uho se stavlja sondica sa zvučnikom i mikrofonom, a ispitanik ne mora ništa pokazivati. Rezultat se očitava uz pomoć kompjutora. Izostanak otoakustičke emisije povezan je s oštećenjem receptora, osjetilnih stanica u pužnici. Pretraga služi za potvrdu receptorskog oštećenja, i to prije nego što je ono vidljivo na tonskom audiogramu. OAE se kao i BERa koristi u ranoj dijagnostici sluha u djece. U našim rodilištima provodi se sveobuhvatni probir novorođenčadi na oštećenje sluha otoakustičkom emisijom. Ako novorođenče ne prođe test, odnosno pozitivno je na oštećenje sluha na OAE, može se reći da oštećenje vjerojatno postoji, no ne može se reći koliko je. Dodatna obrada i BERA daju preciznije informacije.

Izvor:

  1. doc. dr. sc. Mihael Ries: Audiološke pretrage; portal Vaše zdravlje; 2005. [https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/audioloske-pretrage]

PREPORUKA BR. 3 – Knjiga namijenjena roditeljima djece usporena govorno – jezičnog razvoja

RENATA RADE: “POTICANJE RANOG GOVORNO – JEZIČNOG RAZVOJA”

Renata Rade: “Poticanje ranog govorno – jezičnog razvoja”

Opis

Ovaj je priručnik dobrodošao svakom roditelju koji želi dobiti više informacija o poticanju razvoja govora djeteta. Oni koji u praksi rade s djecom koja imaju teškoće u govorno – jezičnom razvoju svakodnevno susreću zabrinute roditelje njihovih malih pacijenata. Zahvaljujući prof. Rade oni dobivaju cjelovite odgovore na mnoga pitanja koja postavljaju i terapeutu i sebi: kako početi, što vježbati, koliko vježbati kod kuće? Priručnik je sinteza višegodišnjeg rada autorice i njezine svakodnevne prakse, teorijskog znanja i razmišljanja, a pisan je jasnim, jednostavnim jezikom. Logopedu – terapeutu često nedostaje dobra suradnja s roditeljima. Ovaj će priručnik olakšati rad i roditeljima i terapeutima.

PREPORUKA BR. 2 – Slikovnice/knjige o slušnim poteškoćama

Dijete sa slušnim poteškoćama u jednom trenutku postane svjesno svojih aparatića/pužnica i počinje tražiti odgovore na pitanja poput onih zašto ne čuje dobro, kako izgleda proces dobivanja aparatića/pužnica, kako se uklopiti u društvo i  na puno drugih pitanja vezanih za sluh. Jedan od načina da dijete postane samosvjesno, da prepoznaje svoje vrijednosti, ali i ograničenja je kroz čitanje slikovnica i knjiga.

Na hrvatskom tržištu trenutno ne postoje knjige i slikovnice koje bi djetetu s oštećenjem sluha približile svijet sluha i proces dobivanja aparata, umjetnih pužnica te dale objašnjenja vezano za probleme sa kojima se oni suočavaju. Također bi kroz ovakve knjige i slikovnice čujuća djeca učila i upoznavala se sa sluhom, aparatima i sl., te na taj način naučila o različitostima gdje bi se stvorili preduvjeti za razumijevanje i prihvaćanje nagluhe i gluhe djece.

Trenutno što postoji je Neurothova brošura u tri djela o djevojci Paoli koja treba nositi slušne aparatiće. U tim brošurama opisani su pojedinačni koraci u cijelom procesu i objašnjeni su audiometrija, izrada umetka, ponašanje u školi i sl.

U nastavku slijede knjige i slikovnice na engleskom jeziku s glavnim likovima koji imaju slušnih problema:

Jenna Harmke: “Bessie Needs Hearing Aids

Katie Petruzziello: “Mighty Mila”

Debbie Blackington: “Gracie’s Ears”

Raymond Antrobus: “Can Bears Ski?”

Maggie Klein: “Maxi’s Super Ears”

Ashley Machovec: “Mila Gets Her Super Ears”

Cece Bell: “El Deafo”

PREPORUKA BR. 1 – Vježbenica za učenje ispravnog izgovora glasova

KATICA PUŠKARIĆ: “KAD GLASOVI ZAPINJU”

Katica Puškarić: “Kada glasovi zapinju”

Opis

Priručnik i vježbenica za učenje i uvježbavanje ispravnog izgovora glasova za uvježbavanje glasovne raščlambe i povezivanje za obogačivanje jezične produkcije.

Vježbenica “Kad glasovi zapinju” zamišljena je kao radni materijal koji kroz stručno osmišljene i ponuđene liste riječi, autorsko poigravanje glasovima, riječima i rečenicama uz profesionalne crteže i ilustracije služi logopedima, učiteljima, odgojiteljima i roditeljima u radu s djecom koja imaju poteškoće u izgovaranju glasova, glasovnom raščlanjivanju i povezivanju, jezičnom segmentiranju, usvajanju čitanja i pisanja, te usvajanju i razumijevanju pojmova. Obrađeni su najučestaliji poremećeni glasovi našeg jezičnog sustava: S, Z, C, Č, Š, Ž, DŽ, Đ, Ć, L, R, LJ, K, G i skupine za njihovo uzajamno razlikovanje: S-Z-C, Č-Š-Ž, S-C-Z-Č-Š-Ž, Č-Ć, L-R.

VJEŽBA BR. 4 – Brojalice za razvoj govora

Iz knjige “Dosadno mi je – što da radim” skupine autora dostupne su sljedeće brojalice koje pomažu u razvoju govora:

ANDER VANDER

Ander, vander,

zelen tuš,

krpa, roja,

van!

ANCE FABE

Ance, fabe,

domuni,

ikus, pikus,

bomboli,

kos,

pum!

ENA VENA

Ena, vena,

vukla, tena,

tan, tun,

vrši, plot,

ge, gu,

got!

ENKETE PENKETE

Enkete, penkete

cukerte, me,

abule, fabule,

domine,

eks,

perlem,

fu,

indi, fore, aine,

raus!

(Brojalice su izabrane iz rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.)

VJEŽBA BR.3 – Vježbe za pokretljivost jezika

Na internetskim stranicama dječjeg vrtića “Fijolica” nalazi se zanimljiv članak o veselim vježbama za pokretljivost jezika. U nastavku donosim cijeli članak koji je pripremila Tatjana Nikolajevna Bubek, stručni suradnik – logoped.

VESELE VJEŽBE ZA POKRETLJIVOST JEZIKA

Dijete usvaja govor slušajući ga i govoreći, odnosno uz pomoć osjetila za sluh i govornih organa. No veliku ulogu u razvoju govora ima i motorika, posebno mikromotorika. Odgojitelji (roditelji) mogu raznim igrama potaknuti mikromotoriku, a tako i pokretljivost i koordinaciju rada artikulacijskih organa.

Artikulacijska je gimnastika skup ciljano odabranih vježbi koje pomažu jačanju mišića pokretnih organa artikulacijskog aparata i razvoju snage, spretnosti i diferenciranoj pokretljivosti tih organa te tako pomaže razviti posebne pokrete govornih organa. Ove vježbe odgojitelji i roditelji mogu provoditi uz savjet logopeda. Vježbe se provode od jednostavnijih prema složenijima (svakodnevno ne dulje od 5 minuta), a trebaju se uobličiti u igru te im dati zabavne nazive. Mogu se provoditi prije doručka, kada djeca sjede za stolovima, a položaj mora biti opušten uz ravno držanje. Primjerice, dok sva djeca sjede za stolom i čekaju ručak odgojitelji kažu djeci da se usne mogu smješkati, a kada se smješkaju pokazuju zube. Usne se mogu i istezati poput surle, donja vilica je spušta i podiže – tako otvaramo usta i zatvaramo. Jezik može izvoditi razne pokrete: gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-nazad. Ova igra trebala bi biti početna i uvod za daljnji rad, a može se koristiti s djecom od 3 do 4 godine. Starijoj djeci, odnosno od 4 do 5 godina, uz prethodnu igru dodaju se novi pojmovi: gornja i donja usna, gornji i donji zubi, alveole te više treba obratiti pažnju na pokrete usana i jezika. Može se promatrati jezik kako mijenja oblik od širokog prema uskom i slično. Kada djeca to usvoje, dodaje se razlikovanje vrha i leđa jezika i to u dobi od 5 do 6 godina. Djeca pred polazak u školu, odnosno od 6 do 7 godina znat će izvesti sve gore navedeno i sve pojmove te se može uvesti još povezivanje pokreta usana i jezika s izgovaranjem određenih glasova. Primjerice: „Kada izgovaramo iiiii usne se smješkaju, a kada izgovaramo aaaaaa usta se široko otvaraju. Kada izgovaramo uuuu usne se istežu poput surle.“ Ovakvim i sličnim igrama odgojitelji i roditelji, koji nisu stručne osobe u području rehabilitacije govora, nikako ne mogu odmoći ili naštetiti izgovoru djeteta nego samo pomoći i poboljšati postojeće stanje te djelovati preventivno.

Vježbe za osnovne pokrete i položaje artikulacijskih organa:

1. Zadržavanje usana u položaju „osmijeh“ ili „ograda“ tako da su zubi vidljivi

Slika 1

Slika 1b

2. Istezanje usana u položaj „surla“

Slika 2
3. Naizmjenično prva i druga vježba

Slika 3
4. Mirno otvaranje i zatvaranje usta, usne su u položaju osmijeha

5. Jezik širok kao „palačinka“

Slika 4
6. Jezik uzak kao „iglica“

Slika 5

7. Naizmjenično širok-uzak jezik

Slika 6
8. Dignuti vrh jezika iza gornjih zuba i držati nekoliko sekundi – jezik kao „jedrilica“

Slika 7
9. Naizmjenično jezik gore-dolje

Slika 8
10. Naizmjenično jezik lijevo-desno- jezik kao „sat“ (brada miruje!)

Slika 9
11. Oblizati gornje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“

Slika 10
12. Oblizati donje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“

Slika 11

13. Naizmjenično uvlačenje jezika u dubinu usne šupljine i približavanje donjim prednjim zubima- jezik kao „most“

Slika 12

Nakon ovladavanja navedenih vježbi, trebaju uslijediti specijalizirane vježbe za poremećen izgovor određenih glasova. Te bi se vježbe trebale provoditi individualno i ne bih savjetovala provođenje u odgojnoj grupi kako ne bi došlo do učvršćivanja pogrešnog izgovora jer se odgojitelji, zbog opsežnosti posla i velikog broja djece u skupinama, ne mogu posvetiti samo jednom djetetu i pažljivo promatrati što radi.

 

Link na članak: Vesele vježbe

 

Izvor:
Dječji vrtić “Fijolica” Prelog