PREPORUKA BR. 4 – Knjiga sa aktivnostima i igrama za ranu intervenciju u prvoj godini djetetova života

REBEKA BULAT: “BEBARIJE”

Rebeka Bulat: “Bebarije”

Na hrvatskom tržištu postoji mali broj kvalitetne literature i programa za rano poticanje razvoja i kognitivnih sposobnosti vlastitog djeteta. Knjiga “Bebarije” Rebeke Bulat sadrži 100 igara i aktivnosti utemeljenih na modernim saznanjima o ranom dječjem razvoju. Odnosi se na prvu godinu djetetova života, a namijenjena je za rad s djecom urednoga razvoja kao i za rad s djecom razvojnih poteškoća. Kako obiluje primjerima za poticanje djetetova razvoja u svim područjima, odličan je temelj za ranu intervenciju nagluhe / gluhe djece i za stvaranje što boljih razvojnih ishoda uz istovremeno razvijanje čvrste i sigurne povezanosti s djetetom.

Opis

Jeste li znali:

  • Da intelektualne sposobnosti vašeg djeteta ne ovise samo o genetskom faktoru već i o interakciji djeteta s vama i vanjskim svijetom?
  • Da se zahvaljujući ranoj simulaciji tijekom nekoliko godina života svake sekunde formira 700 neuronskih veza, takozvanih sinapsi, dijelom odgovornih za intelektualne sposobnosti vašeg djeteta?
  • Da kao roditelj imate moć utjecati na kognitivno – lingvističke, emocionalne i društvene kapacitete svojeg djeteta koji su neraskidivo isprepleteni u mozgu, a preduvjet su za uspjeh u školi, na radnom mjestu i općenito u životi?

“Emocionalno blagostanje i socijalana kompentencija ovise o vama kao roditelju, a važan su dio temelja za kongitivno – lingvističke sposobnosti. Razvidno je da izostanak stimulacije određenih regija u mozgu od najranije dobi može negativno utjecati na kognitivne funkcije djeteta u budućnosti. Kroz ovu će knjigu roditelj naučiti kako poticati zdrav razvoj emocionalnih, društvenih i intelektualnih sposobnosti djeteta: koje su korisne, a koje nekorisne ili štoviše štetne aktivnosti za njihovo dijete.” dr. Ranko Rajnović

Kako se koristiti ovom knjigom?1

Namjera je ove knjige pomoći roditeljima u razumijevanju dječjeg razvoja, razvijanju roditeljskih vještina te da inspirira roditelje na uživanje u zajedničkim aktivnostima s bebom tijekom čudesne prve godine života uz razvojno prikladne igre i aktivnosti.

Bebe mogu puno više nego što obično mislimo, a nova znanstvena istraživanja iz dana u dan donose nove i zanimljive spoznaje o njihovim sposobnostima.

Knjiga je podijeljena na dva dijela. Prvi dio sadrži pregled informacija vezanih uz razvoj djece tijekom prve godine života, a drugi je dio knjige podijeljen prema dobi djeteta, točnije prema tromjesečjima tijekom prve godine života. U tom smislu prvi dio je više teoretski, a drugi praktičan, iako se u cijeloj knjizi prožimaju spoznaje o ranom razvoju s praktičnim savjetima za roditelje. Aktivnosti koje se predlažu u drugom dijelu knjige okvirno daju ideje kako, s kojim svakodnevnim materijalima i kroz kakve podražaje možete podržavati rani razvoj svoje bebe. Pri tome treba uvijek voditi računa o individualnoj osobnosti svakog djeteta i preferencijama bebe prema određenim oblicima igre. Zapamtite, vaša je beba u tom smislu vaš najbolji učitelj.

Pregled razvoja pojedinih sposobnosti prema tromjesečjima pruža okvir unutar kojeg možete promatrati razvoj svoje bebe, ali je važno napomenuti da se ne radi o dijagnostičkom materijalu kojim se može ocijeniti bebin razvoj. Uvijek treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno pa je tako i u razvojnom smislu moguće da neke bebe neke vještine usvoje prije, a neke kasnije. Ipak, kako biste na vrijeme reagirali i pružili podršku svojoj bebi, treba obratiti pozornost na znakove upozorenja te se, u slučaju da bilo što primijetite, savjetovati sa stručnom osobom koja će moći procijeniti postoji li ili ne razvojni rizik kod vaše bebe.

Imajte na umu da se svaka beba razvija svojim ritmom i da svaka beba ima svoju jedinstvenu osobnost. U skladu s time omogućite bebi uživanje u onim aktivnostima koje su joj zanimljive i za koje je spremna. Pri tome obratite pozornost na djetetov interes, jer sve ono što zanima vašu bebu, pruža veliku priliku za učenje i razvoj. Ako joj neka igra ili aktivnost nije zanimljiva danas, pokušajte ponovo za nekoliko dana ili tjedana. Igrama koje su namijenjene za dob mlađu od dobi vaše bebe možete se koristiti i kasnije, sve dok beba za njih pokazuje zanimanje.

Uživajte u svojim bebama i provodite zajedno vrijeme u zabavi, jer uz zabavu se najbolje uči. A kad je riječ o učenju, iznenadit ćete se koliko i sami od beba možete naučiti, o njima, ali i o sebi.

Literatura:

  1. Bulat, R.: “Bebarije”, Harfa d.o.o., Split, 2014

Kako poticati funkcionalni hvat olovke kroz vježbe za razvoj fine motorike?

Izvor Sarah Dietz za Pexels.com

U nastavku u potpunosti donosim članak o funkcionalnom hvatu olovke koji se nalazi na internetskim stranicama DV “Cvrčak” iz Malog Lošinja.

Fina motorika je skup radnji koje uključuju male skupine mišića i zahtijevaju dobru koordiniranost djelovanja pojedinih skupina moždanih stanica. Kompletan razvoj fine motorike kod djeteta od velikog je značaja u svladavanju vještine pisanja i pravilnog hvata olovke te preduvjet za razvoj ostalih vještina kod djece. Finu motoriku potrebno je razvijati od najranije dobi. Motoričke vježbe moguće je pretvoriti u zabavne igre, kako bi se dijete rado uključivalo u njihovo izvođenje.

TEMELJI ZA RAZVOJ FINE MOTORIKE

Kako bi došli do razvoja fine motorike potrebno je postaviti određene temelje:

  • POSTURALNA KONTROLA – pravilan položaj tijela, snažan i čvrst trup koji nam daje temeljnu potporu za izvedbu aktivnosti. Djeca sa slabijom kontrolom trupa često će se rukama i tijelom naslanjati na stol prilikom kraćeg zadatka jer ne mogu trup držati uspravnim cijelo vrijeme. Može se javljati slabiji ili prejak stisak olovke.
  • TAKTILNA PERCEPCIJA – osjetljivost površine tijela na dodir i pritisak. Loša taktilna percepcija pokazatelj je krive obrade informacija u mozgu. Nespretnost, ispadanje stvari iz ruku, loša manipulacija predmetima, mogući su znakovi poteškoća s taktilnom percepcijom.
  • PROPRIOCEPCIJA – znanje o poziciji i pokretu tijela u prostoru. Olakšava usklađivanje motoričkog plana i izvedbe. Nepravilan hvat olovke i smanjena čitkost rukopisa može biti znak slabije propriocepcije.
  • BILATERALNA KOORDINACIJA – sposobnost korištenja lijeve i desne strane tijela pri izvođenju jedne aktivnosti. Ukoliko dijete ima poteškoća ili ne može uopće izvesti određene aktivnosti grube motorike, moguće je da ima teškoće s bilateralnom koordinacijom. Najčešće dijete ne može uloviti loptu s dvije ruke, treba pomoć pri penjanju uz stepenice, na tobogan ili slične sprave u parku, ne može skakati sa dvije noge bez da se rukama oslanja uza zid i slično.
  • FUNKCIJA ŠAKE – razvoj karakteristika šake važnih za hvat olovke i pisanja:
    1. Razvoj distalnog transverzalnog luka šake – zaobljeni izgled dlana
    2. Separacija dviju strana šake: radijalna (preciznost, spretnost, kontrola) i ulnarna (snaga i stabilnost)
    3. Otvoreni luk / prostor između palca i kažiprsta – web prostor
    4. Opozicija – dodirivanje palaca sa ostalim prstima
    5. Izolirani pokreti prstiju
Izvor DV “Cvrčak”

RAZVOJ HVATOVA OLOVKE

Djeca obično počinju držati olovku cijelom šakom s podlakticom u pronaciji, koristeći rame kako bi micali olovku. Kasnije koriste zreliji hvat olovke, držeći olovku između distalnih / falangi palca, kažiprsta i srednjeg prsta. U toj kasnijoj fazi podlaktica je u supinaciji i intrinzični mišići šake pokreću olovku. Bitno je naglasiti da bi dijete trebalo proći sve razvojne faze.

Izvor DV “Cvrčak”

KAKO VJEŽBATI?

VJEŽBE ZA STABILNOST TRUPA

  • Dizanje koljena – dijete treba stajati te dizati jedno pa drugo koljeno prema rukama;
  • Rakov hod;
  • Dijete leži na leđima, koljena su skvrčena te treba odizati guzu od poda;
  • Hodanje na koljenima;
  • Dječja igrališta, penjalice.

VJEŽBE ZA STABILNOST RAMENOG OBRUČA

  • Igra kariola – na početku dijete treba držati za kukove, poslije za noge;
  • Guranje zida – dlanovi trebaju biti u razini ramena;
  • Penjanje po penjalicama;
  • Sjesti na stolicu, ruke staviti pored guze te odgurivati tijelo rukama;
  • Guranje ruku – dlanovi su okrenuti jedan prema drugom;
  • Puzanje;
  • Rakov hod;
  • Zalijevanje cvijeća, pranje automobila, stavljanje / vađenje rublja u perilicu rublja.

VJEŽBE ZA BILATERALNU KOORDINACIJU

  • Igre loptom;
  • Rezanje sa škarama;
  • Igre s prelaženjem medijalne linije, npr. desnom rukom dotaknuti lijevo rame / koljeno; dodavanje loptom s rotacijom trupa;
  • Modeliranje plastelinom;
  • Prebacivanje teže loptice između dvije ruke;
  • Bubnjanje;
  • Nizanje perli.

VJEŽBE ZA TAKTILNU PERCEPCIJU

  • Stereognozija – prepoznavanje predmeta opipom;
  • Za mlađe – pronalaženje igračaka u vrećici ili npr. riži;
  • Za starije – pronalaženje dva ista predmeta, prepoznavanje predmeta osjetom dodira.

VJŽEBE ZA EKSTENZIJU RUČNOG ZGLOBA

  • Crtanje po vertikalnoj površini: ploča, ogledalo, staklo – paziti na položaj lakta;
  • Crtanje na stolu sa kosinom;
  • Zabijanje čavlića;
  • Slaganje puzzli na podu.

VJEŽBE ZA JAČANJE MIŠIĆA ŠAKE

  • Gužvanje papira;
  • Igre tijestom i plastelinom;
  • Stiskanje spužve.

VJEŽBE ZA TRI PRSTA I TRANSVENZALNI LUK

  • Igre s kvačicama za sušenje rublja: npr. napravite djetetu mali štrik gdje može uparivati i vješati čarape; dijete treba skupljati sitne predmete kvačicama;
  • Igre s bocama za špricanje, npr. pranje prozora, vrata; špricanje biljaka;
  • Bojanje sa spužvicama;
  • Trganje i gužvanje papirića;
  • Ubacivanje novčića jagodicama prstiju (tri prsta) u kasicu – prasicu;
  • Bojanje s voštanim bojama – razlomiti voštane bojice na male komadiće kako bi dijete primilo bojicu samo sa tri prsta.

Ukoliko dijete koristi sve prste, a ne samo palac, kažiprst i srednjak, poslužite se jednostavnim trikom. Smotajte mali papirić i recite djetetu da ga čuva sa zadnja dva prsta koji trebaju biti stisnuti.

VJEŽBE OPOZICIJE

  • Prebacivanje graha, graška, papirića s palcem i srednjakom, placem i prstenjakom te palcem i malim prstom.

VJEŽBE ZA OTVARANJE WEB PROSTORA (LUK IZMEĐU PALCA I KAŽIPRSTA)

  • Loptica s ustima – razrežite tenisku lopticu na pola, dijete s jednom rukom stišće lopticu, a s drugom ubacuje kroz “usta” grah ili neke slične predmete;
  • Igre s pincetom, kapaljkom, čačkalicama;
  • Bojanje sa štapićima za uši (štapiće prerežite na pola);
  • Igre sa špekulama, izbacivanje kažiprsta;
  • “Vožnja” loptice s palcem i kažiprstom po tijelu.

Kod izvođenja aktivnosti pripazite da dijete aktivnost izvodi s vrhom prstiju, kako bi dobili otvoreni web prostor.

VJEŽBE PRIJE PISANJA I CRTANJA

  • Žustro trljanje dlanova;
  • Guranje ruku – dlanovi su okrenuti jedan prema drugome;
  • Guranje zida;
  • Dodavanje s težom lopticom (vrećice punjene pijeskom);
  • Provlačenje gumica za brisanje između prstiju;
  • Preklapanje prstiju jedne o druge te razdvajanje;
  • Pljeskanje rukama u ritmu.

Za pravilan hvat olovke, vrlo često se koriste nastavci za olovku. Postoje razne vrste te nisu svi za svako dijete. Isto tako, samo korištenje nastavka, bez određenih vježbi neće puno pomoći. To je kao da nosite ortopedske uloške, a ne vježbate mišiće stopala.

Za sva pitanja vezana uz hvat olovke te korištenje nekog pomagala obratite se radnim terapeutima.

U nastavku je video koji prikazuje kako raditi gimnastiku za prste.

Izvor:

  • DV “Cvrčak” Mali Lošinj:
    • https://dvc-mali-losinj.hr/funkcionalni-hvat-olovke-kroz-vjezbe/

PREPORUKA BR. 2 – Slikovnice/knjige o slušnim poteškoćama

Dijete sa slušnim poteškoćama u jednom trenutku postane svjesno svojih aparatića/pužnica i počinje tražiti odgovore na pitanja poput onih zašto ne čuje dobro, kako izgleda proces dobivanja aparatića/pužnica, kako se uklopiti u društvo i  na puno drugih pitanja vezanih za sluh. Jedan od načina da dijete postane samosvjesno, da prepoznaje svoje vrijednosti, ali i ograničenja je kroz čitanje slikovnica i knjiga.

Na hrvatskom tržištu trenutno ne postoje knjige i slikovnice koje bi djetetu s oštećenjem sluha približile svijet sluha i proces dobivanja aparata, umjetnih pužnica te dale objašnjenja vezano za probleme sa kojima se oni suočavaju. Također bi kroz ovakve knjige i slikovnice čujuća djeca učila i upoznavala se sa sluhom, aparatima i sl., te na taj način naučila o različitostima gdje bi se stvorili preduvjeti za razumijevanje i prihvaćanje nagluhe i gluhe djece.

Trenutno što postoji je Neurothova brošura u tri djela o djevojci Paoli koja treba nositi slušne aparatiće. U tim brošurama opisani su pojedinačni koraci u cijelom procesu i objašnjeni su audiometrija, izrada umetka, ponašanje u školi i sl.

U nastavku slijede knjige i slikovnice na engleskom jeziku s glavnim likovima koji imaju slušnih problema:

Jenna Harmke: “Bessie Needs Hearing Aids

Katie Petruzziello: “Mighty Mila”

Debbie Blackington: “Gracie’s Ears”

Raymond Antrobus: “Can Bears Ski?”

Maggie Klein: “Maxi’s Super Ears”

Ashley Machovec: “Mila Gets Her Super Ears”

Cece Bell: “El Deafo”

VJEŽBA BR. 4 – Brojalice za razvoj govora

Iz knjige “Dosadno mi je – što da radim” skupine autora dostupne su sljedeće brojalice koje pomažu u razvoju govora:

ANDER VANDER

Ander, vander,

zelen tuš,

krpa, roja,

van!

ANCE FABE

Ance, fabe,

domuni,

ikus, pikus,

bomboli,

kos,

pum!

ENA VENA

Ena, vena,

vukla, tena,

tan, tun,

vrši, plot,

ge, gu,

got!

ENKETE PENKETE

Enkete, penkete

cukerte, me,

abule, fabule,

domine,

eks,

perlem,

fu,

indi, fore, aine,

raus!

(Brojalice su izabrane iz rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.)

Savjeti za rad s djecom oštećena sluha

Photo by Max Fischer on Pexels.com

Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet izjavio je Nelson Mandela. Ono nam omogućuje da razumijemo svijet koji nas okružuje, te pomoću njega stječemo različita iskustva i potrebne vještine koje nam omogućuju da obavljamo različite poslove, stječemo različita iskustva i formiramo svoju ličnost. Ono traje cijeli život. Naše formalno obrazovanje kreće od vrtića i/ili predškole i traje jedan veći dio našeg života. Općenito, gubitak slušne sposobnosti otežava komunikaciju sa okolinom, opažanja su smanjena te je onemogućena percepcija zvučnih signala. Socijalizacija kao i sposobnost i uspješnost prilagođavanja nagluhog/gluhog djeteta ovisi o pravovremenom uključivanju djeteta u proces adekvatnog stručnog tretmana djece s teškoćama sluha, a posebno su jako važni i stavovi društvene sredine prema djeci, posebno stavovi vršnjaka, učitelja, roditelja i sl. Socijalizacija kreće od ranog uzrasta boravkom u vrtiću, nastavlja se u školi i kasnije na fakultetima. Potrebno je što više djece i mladih sa teškoćama sluha uključiti u redovni školski sistem, a da bi se to postiglo i dalo pozitivne rezultate, neophodno je osposobiti redovne škole, kao i učitelje i ostale djelatnike unutar sistema, za uspješno provođenje integracije.

Djetetu sa slušnim poteškoćama je potrebno stvoriti lijepu i ugodno atmosferu u učionici, te pomoći izgraditi prijateljske odnose između njih i ostalih vršnjaka, uz pozitivan stav i spremnost na pomoć. Potrebno se posvetiti njegovim/njezinim mogućnostima tako da se uvažavaju djetetove nemogućnosti. No naglasak je na mogućnostima djeteta koje je potrebno staviti na prvo mjesto te maksimalno poticati njihov razvoj.

Nekoliko korisnih savjeta vezan za pristup i način rada sa djetetom sa slušnim poteškoćama:

SVAKO DIJETE SA GUBITKOM SLUHA JE RAZLIČITO

Kroz razgovor o gubitku sluha stvara se općenita ideja o životu sa tim gubitkom. Ali, svako dijete sa slušnim poteškoćama nije isto jer je svaki gubitak sluha individualan. Dijete sa umjetnom pužnicom će imate određene izazove. Dijete koji nosi slušni aparat od rođenja će imati potpuno različite izazove od djeteta koje je tek počeo nositi aparatiće. Upoznajući se sa djetetovim specifičnim potrebama je odlična početna točka u pružanju adekvatne pomoći, nastave, suradnje i sl.

Potreban je individualizirani pristup koji obuhvaća prilagodbu nastavnih sadržaja mogućnostima učenika, odnosno da se sačuva i interes i pažnja učenika tijekom nastavnog sata. Potrebna je i prilagodba govora učitelja (a po mogućnosti i ostalih učenika u razredu koji se obraćaju učeniku s oštećenjem sluha). Govor treba biti malo sporiji, jasniji i razgovjetniji. Često treba koristiti metafore i uvažiti aspekt učenikovog smanjenog vokabulara. Prilagodba jezika podrazumijeva pisanje kratkim i jasnim rečenicama zbog sporijeg procesuiranja informacija. Također, prilagodba tekstualnih sadržaja podrazumijeva jednostavne i razumljive tekstove s čim više slikovnog materijala koji upotpunjuju one informacije koje dijete ne percipira sluhom. Osim slika zgodne su i sheme, grafikoni, umne mape i sl. Prilagodba vremena se sastoji u tome da se učeniku po potrebi produlji vrijeme potrebno za rješavanje kako usmenih, tako i pisanih zadataka. Kod zadavanja domaće zadaće (količine i sadržaja) također je potrebno voditi računa o učenikovim mogućnostima i sposobnostima.

SURADNJA

Nužna je suradnja sa roditeljima, logopedima, audiorehabilitatora, defektologa i sl. jer su oni najbolji izvor informacija. Daju uvid u djetetovo stanje, pomažu oko tehnologije i daju savjete vezane za različite načine učenja djeteta sa slušnim poteškoćama.

OŠTEĆENJE SLUHA NIJE UČESTALO U UČIONICAMA

S obzirom da se učitelji ne susreću toliko često s djecom oštećena sluha, potrebna je njihova dodatna edukacija kako bi pružili adekvatnu nastavu toj djeci i pomogli im u razrednoj integraciji. Uz pozitivan stav, potrebno je poštovati smjernice za komunikaciju s njima, da bi se stvorila prijateljsko – radna atmosfera koja omogućuje da djeca sa oštećenjem sluha postignu odlične rezultate i steknu prijatelje među vršnjacima.

BARIJERE

Iako slušna pomagala i FM sistemi su alati za komunikaciju, imaju dvije „mane“.

Prva mana je pozadinska buka jer slušni aparatići emitiraju svaki zvuk iz okruženja. Npr. učenici koji šuškaju u pozadini jednako glasno zvuče kao i učitelj koji predaje na katedri. FM sistemi pomažu na način da pojačava učiteljev glas tako da dominira u odnosu na pozadinsku buku. Osim u učionicama, parkovima, teretanama i općenito u prostorima gdje je izražena buka stvaraju se teži uvjeti za slušanje.

Druga mana je udaljenost. Kada je učenik udaljen od učitelja, on ga teže čuje i automatski dolazi do miješanja slova, riječi u rečenici što dovodi do nerazumijevanja.

Da bi se izbjegla pozadinska buka i problem udaljenosti potrebno je, uz smjernice za komunikaciju, izvršiti prilagodbu prostora i razmještaj učenika u razredu. Preporučuje se amfiteatralno organiziranje klupa (u polukrug) gdje učenik s oštećenjem sluha sjedi otprilike negdje u sredini polukruga. Na taj način vizualno, ali i slušno, optimalno raspolaže pristiglim informacijama.

SIGURNO MJESTO

Dijete sa oštećenim sluhom treba učionicu smatrati njegovim sigurnim mjestom. Treba imati povjerenja u svojeg učitelja da ga može bez zadrške pitati da ponovi riječ ili rečenicu ili da mu se ponovno objasni gradivo. Na taj način učitelj pruža djetetu mogućnost pozitivnog školovanja kao i mogućnost učenja zauzimanja za sebe u bilo kojim situacijama.

U nastavku je nekoliko smjernica za komunikaciju vrtićke i školske djece oštećenja sluha:

  • ne pričajte pored, već ispred gluhe ili nagluhe osobe;
  • ostvarite kontakt očima;
  • ne upotrebljavajte znakovni jezik ukoliko niste sigurni da ga dijete upotrebljava;
  • ukoliko ne razumijete dijete, zamolite da ponovi;
  • ako ste u društvu nagluhog/gluhog djeteta tijekom nekog zvučnog upozorenja ili podražaja, objasnite mu što se događa;
  • obavijestite nagluho/gluho dijete ukoliko napuštate prostor te objasnite kuda idete i za koliko ćete se vremena vratiti;
  • neka Vaš govor bude što jasniji i prirodniji, bez prenaglašavanja izgovora;
  • neka Vaše rečenice budu kratke i s poznatim riječima;
  • izbjegavajte umetnute rečenice i digresije;
  • ukoliko dijete ne razumije, preformulirajte iskaz;
  • djeci oštećena sluha potrebno je više vremena da formuliraju odgovor- pričekajte!;
  • vizualizirajte sadržaje u svim aktivnostima;
  • upozorite roditelje ako Vam se čini da dijete ima problema sa slušnim aparatićima;
  • budite svjesni slušnog zamora i umora.

Izvor:

  1. http://www.logoped.hr
  2. http://www.profil-klett.hr
  3. https://www.hearinglikeme.com/tips-for-teaching-a-preschooler-with-hearing-loss/
  4. Tomić, R.; Šehović, M.; Hrvanović, M.: „stavovi nastavnika razredne nastave prema djeci s teškoćama sluha“, Filozofski fakultet u Tuzli, 2007.

O slušnoj percepciji

Više o psihoakustici, tj. o slušnoj percepciji nalazi se u sljedećem članku. Članak donosi opis fenomena koji se odnosi na reakciju čovjeka – slušatelja na akustički signal, tj. distinkciju između fizičkog opisa zvuka i njegove reakcije na zvuk. Objašnjene su sljedeće teme/pojmovi:

  • prag sluha i tonalna audiometrija,
  • glasnoća,
  • tonska visina,
  • diferencijalni prag,
  • maskiranje,
  • kritični pojas – critical badwidth,
  • lokalizacija izvora zvuka u prostoru,
  • analiza zvučnog okruženja.

VJEŽBA BR.2 – Oralna motorika

Da bi mogli pravilno govoriti, važno je da mišići jezika, usana i lica mogu podržati pokrete koji su neophodni za izgovor glasova. Vježbama iz oralne motorike potiče se razvoj govornih mišića.

Vježbe za govorne mišiće:

PUHANJE

  • maslačak,
  • vata, kokice, perje,
  • maramice u zrak,
  • mjehuriće od sapunice,
  • zviždaljka,
  • slamka (raditi mjehuriće).

 

ŽVAKANJE  (vježbanje jakosti čeljusti)

  • žvakaće gume,
  • grickanje zubima,
  • stavljanje gumenih bonbona na kutnjake.

LIZANJE

  • sladoled,
  • lizaljka,
  • imitacija kao mačka.

 

ZVUKOVI JEZIKOM

  • imitacija ritma,
  • la, la, la, la na muziku,
  • ”cmakanje” jezikom.

 

MICANJE JEZIKA

  • micanje hrane s jezikom od jednog do drugog obraza,
  • dodirivanje uglova usta jezikom,
  • oblizivanje ostataka hrane na usnicama.

 

USNICE

  • držati hranu usnicama,
  • “Mmmmmmm”,
  • držati papir usnicama,
  • fućkati,
  • zujati, brujati.

 

USISAVATI

  • kroz slamčicu (po mogućnosti nešto gusto),
  • na imitaciju kao da se hrani lutka.

 

Evo još par dodatnih vježbi za razgibavanje jezika:

  • isplaziti jezik i pokušati njime dodirnuti nos,
  • oblizati usne kružno, prvo u jednom pa u drugom pravcu ( namazati pekmez ili med oko usana),
  • otvoriti usta i pomaknuti jezik iz desnog u lijevi kut usana i obrnuto,
  • ponoviti prethodnu vježbu tako da se zubi ne vide,
  • otvoriti usta i vrhom jezika prijeći preko vanjske strane gornjih zuba,
  • vrhom jezika prijeći preko ivice gornjih zuba,
  • umotati jezik prema gore, iza gornjih zuba,
  • raširiti jezik kao lepezu preko gornjih zuba,
  • umotati jezik kao palačinku (sa strane prema unutra),
  • konjski kas – oponašanje kako ide konj.

 

Izvor:

Udruga Izlaz

Forum Roda